Kako je jugoslavensko smeće steklo kultni status u SAD-u

Foto: Press

Dolazak Yuga na američko tržište jedan je od najupečatljivijih primjera pokušaja da se jeftin europski automobil probije među zahtjevne američke kupce. Priča o Yugu u SAD-u započinje sredinom 1980-ih kada je poduzetnik Malcolm Bricklin, koji je prethodno uspješno uveo Subaru u SAD, prepoznao potencijal ovog malog jugoslavenskog automobila.

Bricklin je vjerovao da će američki potrošači biti zainteresirani za jednostavan, pristupačan i ekonomičan automobil koji će služiti kao prijevozno sredstvo širokim masama.

Nakon što je postignut dogovor s tvornicom Zastava u Kragujevcu, Yugo je morao proći određene prilagodbe kako bi zadovoljio stroge američke sigurnosne i ekološke standarde. Automobil je dobio poboljšane branike, katalizator, drugačija svjetla i nešto izmijenjeni interijer. Unatoč tim modifikacijama, srž automobila ostala je ista - kompaktni hatchback temeljen na Fiatu 127, s motorom skromne snage i osnovnim paketom opreme.

Prvi modeli stigli su na američko tržište 26. kolovoza 1985. godine, a početna cijena iznosila je samo 3.990 dolara, a što je danas, kad se preračuna s inflacijom, manje od 10.000 eura.

U to vrijeme, Yugo je bio najjeftiniji novi automobil dostupan u SAD-u, što je privuklo značajan interes. Prvog dana prodano je više od 1000 vozila, što je bio izvanredan rezultat. Bricklin i njegov tim agresivno su promovirali automobil, koristeći slogan "Everybody Needs A Yugo Sometime" kako bi naglasili njegovu praktičnost i dostupnost.

Ušao je u konkurenciju s ekonomskim vozilima kao što su bili Chevy Chevette, čija je cijena bila 5645 dolara, Ford Escort L (6327 dolara) i Volkswagen Golf za 7190 dolara.

Analiza Consumer Reportsa bila je prilično okrutna: "Motor se mučio i naprezao dok se penjao na autocestu u visokom stupnju prijenosa. Ubrzanje do 100 km/h potrajalo je 18.5 sekundi. Mjenjač? Vjerojatno najgori s kojim smo se susreli u posljednjih nekoliko godina. Unutrašnjost je bila prekrivena tkaninom koja nalikuje materijalu ručnika. S druge strane, lako je upaliti duga svjetla dok pokušavate dati lijevi žmigavac."

Govorili su da ga je teško gledati punog želuca

Ipak, unatoč početnom uspjehu, ubrzo su se pojavili problemi. Američki kupci, naviknuti na višu razinu kvalitete i pouzdanosti, brzo su počeli uviđati brojne mane Yuga. Automobil je imao problema s pouzdanošću, a kvaliteta izrade bila je ispod standarda konkurencije.

Vozači su prijavljivali kvarove, slab motor i neugodno iskustvo u vožnji.

Pojavili bi se i drugi problemi. "Bilo je potrebno specifično održavanje, nije bio poput drugih auta", rekao je Daniel Tohill, koji vodi Facebook stranicu Yugo America Chat/Talk/Buy/Sell. Najistaknutije, ako se zupčasti remen ne servisira na 50.000 kilometara, klipovi motora mogli su se zabiti u ventile i uništiti ih.

Počelo medijsko ruganje

Mediji su počeli ismijavati Yugo, a s vremenom je postao sinonim za loš automobil. Popularni talk-show voditelji i humoristi često su koristili Yugo kao predmet šale, a trgovci automobilima nudili su ga besplatno uz kupnju skupljih modela.

Steve Moskowitz, koji je tada bio prodavač, a sada je izvršni direktor kluba Antique Automobile Club of America, smatra da je jedan od glavnih za propast Yuga bio Jay Leno. "Uvijek ću imati osjećaj da je Jay Leno osobno ubio Yugo. Nitko ne voli posjedovati auto koji je loša šala", rekao je Moskowitz prije par godina za New York Times.

Yugovi zagovornici vjeruju da bi uspio da nije bilo Lenovih šala u Tonight Showu 80-ih godina. "Leno je napravio neprocjenjivu štetu mojem poslovanju i vlasnicima Yuga", rekao je Pierce. Jedna od okrutniji Lenovih šala išla je otprilike ovako: "Yugo je pronašao sjajan način zaštite od krađe, bilo je dovoljno povećati naziv vozila na haubi".

Drugi kritičari govorili su kako ga je "teško gledati punog želuca" ili da je "Mona Lisa među lošim autima", a pričalo se i da izgleda kao da je "sastavljen pod prijetnjom vatrenim oružjem", što je bila aluzija na činjenicu da je jugoslavenska kompanija koja ga je proizvodila, Zastava, ujedno izrađivala i vatreno oružje, za The New York Times pisao je prije nekoliko godina Roy Furchgott.

Ali nije samo Leno krivac. Čak i ljubitelji Yuga prisjećaju se doskočica poput ovih: Znate li zašto Yugo ima grijač stražnjeg stakla? Da vam ruke budu tople dok ga gurate. Kako udvostručiti vrijednost Yuga? Napunite ga gorivom. Ako spremnik ne curi...

Na neki način Yugo je stekao kultni status

Unatoč negativnim kritikama, Yugo je ostavio značajan trag u američkoj kulturi. Postao je simbol jeftinog, ali simpatičnog vozila, a njegova slava nadživjela je njegovu prisutnost na tržištu. U kasnijim godinama, Yugo je čak postao predmet umjetničkih projekata.

Tako je profesor Kevin O'Callaghan iz New Yorka kupio 39 Yuga i dao ih svojim studentima kako bi ih pretvorili u skulpture, naglašavajući tako kreativnu upotrebu automobila koji se često smatrao neuspješnim.

Yugo je iz SAD-a povučen početkom 1990-ih, a njegov uvoz službeno je prestao 1992. godine, dijelom i zbog raspada Jugoslavije i sankcija koje su otežale nastavak suradnje.

Iako nije ostvario trajni uspjeh, Yugo je ostao jedan od najpoznatijih automobila u američkoj povijesti, a danas ima kultni status među kolekcionarima i ljubiteljima automobila. Njegova priča služi kao pouka o izazovima međunarodnog tržišta, percepciji kvalitete i značaju brendiranja u automobilskoj industriji.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.