TEŠKA su vremena za glavne direktore u automobilskoj industriji. Porsche, Nissan, Stellantis, Volvo, Renault, Jaguar Land Rover i Hyundai nedavno su proveli značajne promjene u vodstvu, a očekuje se da će im se kasnije ove godine pridružiti Toyota i BMW. Činjenica da toliki broj najvećih svjetskih proizvođača automobila istovremeno mijenja vodstvo mnogo govori o trenutnom stanju industrije.
Pritisak novih kineskih konkurenata, neizbježna električna budućnost i oklijevanje kupaca samo su neki od izazova s kojima se tradicionalni proizvođači automobila teško nose. Desetljećima su se globalni proizvođači oslanjali na svoju veličinu, inženjersku stručnost i uhodane opskrbne lance. Danas te iste snage postaju prepreka. Električna vozila zahtijevaju manje komponenti, softverske nadogradnje postaju ključne, a umjetna inteligencija neizostavan je dio sigurnosnih sustava i pomoći u vožnji.
Istovremeno, kineski proizvođači na tržište izbacuju cjenovno pristupačne električne automobile krcate tehnologijom, dok Silicijska dolina napreduje prema autonomnoj vožnji. U takvom okruženju, tradicionalne automobilske tvrtke odjednom djeluju sporo, čak i kada to objektivno nisu.
Analitičari ističu da upravni odbori pomnije nadziru svoje glavne direktore nego ikad prije jer jedna kriva procjena može stajati milijarde, izvještava AutoNews. Taj pojačani nadzor vidljiv je posvuda. Prošle godine, u indeksu Standard & Poor’s 1500, imenovano je 168 novih glavnih direktora, što je najviše od 2010. godine. Mandati postaju kraći, a vodstvo je mlađe jer tvrtke traže ljude koji se mogu brže prilagođavati.
Promjena vodstva u Toyoti dobar je primjer. Koji Sato bio je na čelu tvrtke samo tri godine prije nego što je dužnost predao financijskom direktoru Kenti Konu. Unatoč rekordnoj prodaji i dobiti, Toyota je osjetila potrebu za promjenom. Sam Sato priznao je da zbog današnje brzine industrije stara mjerila uspjeha više ne vrijede.
Slična situacija dogodila se u Stellantisu, gdje je Carlos Tavares (naslovna fotografija) odstupio zbog neslaganja s planovima tvrtke. Antonio Filosa sada je na čelu čak 14 marki i suočava se s dvostrukim izazovom: obraniti europsko tržište od kineskih tvrtki i spriječiti daljnje probleme američkog dijela poslovanja. Početkom ožujka, Stellantis je napustila i Chris Feuell, direktorica Chryslera i Alfa Romea, a njezine dužnosti preuzeo je Matt McAlear, čelnik Dodgea.
Današnji direktori u autoindustriji ne vode samo tvrtke koje proizvode automobile. Oni istovremeno upravljaju tehnološkim tvrtkama, pogonima za proizvodnju baterija, laboratorijima za umjetnu inteligenciju i robotikom. Analitičari smatraju da budući rast neće dolaziti samo od prodaje vozila, već i od usluga mobilnosti, obrambene tehnologije, automatizacije i softverskih platformi.
Tako Renault proizvodi dronove za francusku vojsku, a Hyundai razvija poslovanje s robotima s ciljem proizvodnje desetaka tisuća jedinica godišnje, pa čak planira uvesti humanoidne robote u svoju tvornicu u Georgiji.
Ipak, stari dio posla ne smije se zanemariti. Vozila na benzin i hibridi i dalje donose novac koji je proizvođačima potreban za financiranje razvoja električnih vozila i softvera.
Tvrtke koje su prebrzo i previše agresivno krenule u elektrifikaciju već su platile cijenu. GM, Ford, Honda i Stellantis zajedno su otpisali desetke milijardi dolara zbog neiskorištenih tvornica za električna vozila i programa za baterije. To je ključna dilema modernog direktora: kako snažno ulagati u budućnost, a istovremeno ne zanemariti sadašnjost.
Mlađi lideri poput Ivana Espinose iz Nissana odražavaju pomak prema tehnološki pismenijim direktorima. Analitičari tvrde da bi tvrtke trebale tražiti novu generaciju čelnika i izvan automobilskog svijeta, primjerice u industriji poluvodiča i napredne proizvodnje.
Promijeniti stoljetnog proizvođača automobila spor je proces, pa čak i najbolji direktori nailaze na strukturna ograničenja. Ogromna radna snaga, složeni kolektivni ugovori i globalne tvorničke mreže ne mogu se promijeniti preko noći. No, upravni odbori jasno poručuju da je stagnacija još veći rizik.
Novi val direktora nasljeđuje probleme s kojima se nijedna generacija prije njih nije suočila. Moraju balansirati između starog i novog, predviđati tehnološke skokove, odgovarati na geopolitičke napetosti i natjecati se istovremeno s kineskim proizvođačima električnih vozila i talentima iz Silicijske doline.