Barbie je definitivno film za odrasle. I pljuska mainstream pop kulturi

Foto: Press

Film američke scenaristice i glumice Grete Gerwing (napisala je scenarij za jedan od najboljih filmova 2017. godine i veliki oskarovski favorit Lady Bird) uz agresivnu ružičastu promidžbu privukao je pažnju svih onih koji su plastičnoj lutki savijali koljena, češljali kosu i simulirali situacije poput lutkara koji je, ups, jednog dana morao odrasti i shvatiti kako stvari stoje u stvarnom svijetu. 

Nema žene koja nije odrastala posljednjih desetljeća uz plavokosu ljepoticu, frustrirana njezinim nerealnim tjelesnim proporcijama. Sve one nostalgično su nahrupile u kina kako bi na trenutak oživjele iluziju iz djetinjstva, i to redom obučene u ružičasto. Ali vraga, Barbie se sve vratilo kao bumerang. Ovo je film u kojem se bajkoviti Barbieland počinje raspadati. Barbie je pomislila na umiranje, a shvatila je da ima ravna stopala i najveću noćnu moru svih žena - celulit. 

 

Korporacija se našalila na svoj račun

Blještavu ekranizaciju priče o globalno popularnoj Barbie producirao je nitko drugi do proizvođač igračaka Mattel. Korporacija se malo našalila na svoj račun, podijelivši nam svima potrebne lekcije o feminizmu, mačizmu i patrijarhatu, ali kroz dvosatnu reklamu. Na čelu kompanije kao CEO je Will Ferrell, Margot Robbie izgleda bolje od same Barbie, a Ryan Gosling je ukrao show svima, glumeći Kena kao da se šali s našim predrasudama i očekivanjima od filma.

Barbie živi u svom metaverzumu "iza sedam gora i sedam mora", a njime upravljaju kreatori iz Mattela i djevojčice koje se igraju s lutkama. Neke se igraju agresivno pa nastaju ružne i ofucane barbike. Barbie (iako se sve lutke koje se pojavljuju u priči zovu Barbie, kao što se i svi kenovi zovu Ken) naruši iluziju kada u sred plesa kaže kako razmišlja o smrti. 

Međutim, ozbiljan glitch u Barbie Matrixu nastaje tek kada ona shvati da njeno tijelo nije tako savršeno. Zato mora uzeti plavu ili crvenu pilulu (u ovom slučaju bira između štikle i nezgrapne Birkenstock natikače) te otići u stvarni svijet kako bi potražila odgovore (otkud celulit i to).

Slijedi užasan spoiler alert!

Izvrsna produkcija, ali...

Na putu u sjedište kompanije u L.A.-ju pridružuje joj se Ken, koji biva potpuno fasciniran stvarnošću gdje muškarci i konji vode glavnu riječ pa po povratku u Barbie svijet (gdje je samo glupavi produžetak slavne partnerice) odlučuje nametnuti patrijarhat. Tamo se barbike prave praznoglave, a zapravo su doktorice, odvjetnice i spisateljice, samo da bi zeznule Kenove i vratile sve onako kako je bilo nekad, ali s novom samosviješću.

Barbie je izvrsno isproduciran film, u kojem su najveće zvijezde današnjice uspjele kreirati iluziju, onu s polica prodavaonica s igračkama, koje često nismo mogli dohvatiti ili nam je roditelji jednostavno nisu mogli priuštiti. Krasan je i taj autoreferencijalni humor koji kritizira korporativni svijet u kojem sve može dok se snovi dobro prodaju. 

Međutim, Barbie izvrće narativ na kojem počiva desetljećima da bi nam servirala mlaku priču o svijetu u kojem je ljepota prolazna, ali zato glupost i borba spolova nikada "ne prolazi". Ovo je priča za odrasle i zato je film ispružio jezičinu popularnoj kulturi i svemu što je uspio američki mainstream kroz filmove Sylvestera Stalonea. A čak sadrži scenu iz Kuma. 

Kapitalisti prodaju iluzije i bogate se dok ih ljudi nemilice gutaju. To je društvo spektakla u kojem je forma sve, a suštine gotovo da nema. Gledatelj vrlo brzo shvati da je sam sebi kriv za balon u kojem živi. 

Hiperseksualizirana lutka nema vaginu, "mačisti" nemaju muda, ali hej, to su naše predodžbe o savršenim ljudima uz koje odgajamo djecu. Barbie se promijenila, ona sada plače i pije vodu, ali još uvijek nema ništa među nogama. Susreće svoju kreatoricu, a kao posljednju ultimativnu želju ispunjava si u stvarnom svijetu u kojem odlazi - ginekologu.

Film ima odličan početak, još bolji zaplet, a onda se pomalo izgubi u filozofiranju i plesnim točkama. Will Ferrell, glumac rezerviran za smjehotresne scene, ostao je potpuno neiskorišten. Sve je ostalo na pola puta. Priča je preozbiljna za one koji su došli u rozom (s početka teksta), a nedovoljan za one koji su ga gledali ispod oka i čekali da Barbie spali grudnjak. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.