PO DEFAULTU je gospodin Cobb bio čangrizav i žestok, kada se ponaša sasvim normalno, on zapravo zrači ljutinom i željom da porazbija vilicu svakome i tko mu se zamjerio i tko nije. A tek kad glumu uključi s osrednjeg intenziteta na turbo, on se može pretvoriti u sasvim finog čovjeka ili u još većeg siledžiju.
To može uočiti i netko tko je ovjerio par filmova u kojima Lee J. Cobb glumi, a i netko tko je ovjerio 22, jer se bar iz te njegove ere napona moći potrefilo da mu do danas najpopularnija ostvarenja ostanu Na dokovima New Yorka i 12 gnjevnih ljudi u kojima je prototip svoje uobičajene ličnosti na platnu, ali i kad se ode malo dalje, dođe se do zaključka da su ga kao takvog redatelji najviše i vidjeli.
Onda npr. pogledate Egzorcista i bude vam krivo što je sve tako ispalo, jer kako samo lagodno šeta filmom, baca forice, šarmantan je, a u isto vrijeme i ozbiljan predstavnik policije, to je divota jedna. I postavlja se pitanje je li možda mogao igrati takve likove češće i tijekom svog najproduktivnijeg perioda ili je samo iskoristio iskustvo koje je pokupio usput i ne bi to tako izgledalo da su mu slične uloge davali u mladosti.
Strašno dobar glumac, ali...
Naravno, nije tumačio samo grubijane tijekom mladosti, bilo je tu čak pokušaja da se čisti ljudi od časti odigraju, sjetimo se Čovjeka koji je varao sebe, ali nekako je djelovalo suhoparno. Moguće da je bilo i do scenarija, a opet nije odisalo impresivnošću ni kad je trebalo da igra još ekstrovertnije ološe nego inače, npr. u Čovjeku sa zapada izgleda više kao gusar nego pravi protivnik za snažnog, tihog tipa Garyja Coopera.
Sve uzevši u obzir, Lee J. Cobb je bio strašno dobar glumac, ali kada ste tako savršeni u jednoj vrsti uloga, onda je teško iščupati se, i tu nema ništa loše, naročito ako vam ne daju ni inspirativne razloge da odete dalje.
Ovih par naslova što smo spomenuli su tek mizerna frakcija ukupne ostavštine. Recimo samo da je u drugoj polovini '40-ih i prvoj '50-ih bio u po nekoliko sjajnih filmova godišnje, obično kao trećepotpisan. Tu spadaju Thieves' highway, Bumerang, Call Northside 777, Dark past, Johnny O'Clock, Sirocco, Lijeva ruka Boga, a njima se dodaju i prijašnji Zlatni dečko, The Song of Bernadette, potonji Party girl, Oscar nominacije za Dokove i za ulogu Fjodora Karamazova u Braći Karamazovi.
To je jedan više nego impresivan CV i period koji je u potpunosti obilježio. Možda ga je više obilježio nego bilo koji uvjetno rečeno "neglavni" glumac (nije ok reći sporedni, tek epizodni) u tih 10-ak godina.
Ostao zapamćen kao cinkaroš
Još dvije stvari su jako bitne za taj centralni dio Cobbove biografije. Jedna je uloga Willyja Lomana u prvom izvođenju Smrti trgovačkog putnika i ona mu je zapravo i donijela najveću slavu u vrijeme djelovanja, a sam autor djela Arthur Miller je isticao kako ni kasnije nitko nije uspio nadmašiti Leeja u liku Lomana.
Postoji i TV-verzija iz '60-ih u kojoj je Cobb i ekranizirao svoju izvedbu. Druga jako bitna stvar je malo teža za svariti, a to je cinkarenje. Cobb je pod pritiskom cijele situacije i McCarthyjevog čuvenog lova na komuniste 1953. "imenovao imena" i 20 ljudi je naveo kao crvene.
Cijeli film Na dokovima New Yorka je jedno veliko opravdanje za mnoge koji su propjevali, ali nije prošlo tako lako i uvijek su svi ostali s ljagom na svom imenu, uključujući i Cobba. Objašnjavao je kasnije više puta da je to morao napraviti i da mu je žena završila u ludnici tijekom procesa zaplašivanja, uhođenja i svega ostalog što im je služba radila, da nije mogao dobiti posao i da je jednostavno moment glasio "biti il ne biti". Nije izdržao pritisak.
Tad je mnogima narušeno zdravlje, mnogi su i okončali život u tim godinama straha, a ni on se nije naživio. Preminuo je 1976. sa 65 godina od posljedica infarkta i sad možda djeluje čudno što je on tek 1976. imao 65, međutim već u svojim dvadesetim je igrao srednjovječne ljude, u svom srednjovječju igrao starkelje i tako dalje, ali i taj izgled starca mu je pomagao da izgleda još grublje i ogorčenije u svojim ulogama i već rekosmo da su to filmotvorci znali koristiti.
Grešnik sa zadrškom pravog imena
Jednom zanimljivošću zaključujemo spomen Cobbu, ona glasi da je veliki George C. Scott čak tri uloge naslijedio od njega. Jedna je porotnik broj 3 kog je Scott igrao u Friedkinovom remakeu 12 gnjevnih ljudi, druga je Cobbov inspektor iz Istjerivača kojeg je ovaj tumačio u trećem dijelu, a treća je sam Willy Loman, jer je i George C. Scott kasnije postao Willy u također poznatom i priznatom izvođenju Smrti trgovačkog putnika.
I to je to, ispoštovali smo i grešnika sa zadrškom pravog imena Leo Jacoby, koji nije mnogo šarao kad je birao pseudonim i odabrao je - Lee J. Cobb.