"MALI je u pravu, ubio si Moa."
"Kojeg Moa?"
"Zarta."
"Moguće, ubio sam mnogo ljudi."
Amadeus Miloša Formana je jedan od najboljih filmova osamdesetih, što ga manje-više svrstava u najbolje filmove posljednjih pola stoljeća, a značajan dio lovorika mora otići i dvojici nosećih glumaca koji su momački odradili posao. Sasvim su i inače uspješni u svojoj profesiji, ali tada su obojica dala sve od sebe da im se učinak nikad ne zaboravi. Jedan je Tom Hulce u naslovnoj ulozi, drugi F. Murray Abraham.
Malo tko je uspio tako dobro iznijeti toliko zavisti, snobizma, tihe patnje, sloma i manjka samopoštovanja kao mister u liku Salierija, Wolfgangovog manje slavnog suvremenika i čovjeka s previše nota i na pogrešnim mjestima, kao i čovjeka koji u stvarnosti nije bio baš toliko zao kao u filmu, no ne može se uvijek stvarnosti ugoditi.
Dobitnik Oscara za glavnu ulogu, jedan je od manje znanih po imenu ljudi iz te kategorije, ali faca je još kako prepoznatljiva i publici vrlo draga/mrska. Nije suvišno istaknuti da je i Hulce otprilike jednako dobar u Amadeusu, ne bi bio grijeh da se bilo koji od njih dvojice okitio. Nažalost, samo jedan je mogao i ne bih bio u koži glasača što su odlučivali koji će to biti.
Sjećamo se Abrahama i kao mučenog Omara koji možda jest, možda nije doušnik u Scarfaceu, ali je svakako mrtav poslije najkraće i najepskije vožnje helikopterom ikad. Izvan toga bio je u Posljednjem akcijskom heroju (uvodni dijalog iz tog filma, briljantno referenciran Amadeus), Imenu ruže, Zvjezdanim stazama, Inside Llewyn Davis, The Grand Budapest hotel, na TV-u značajan u Homelandu, kraljevski odigrao "sebe" (logično) i u devetoj sezoni Curb your enthusiasm i još jednom potvrdio koliko može biti duhovit, a ne samo zlokoban.
Ukupno preko 130 zasluga na malom i velikom ekranu pa neka poslije netko zaboravi kako se čovjek zove.
Djed mu se inače istaknuo kao svećenik Sirijske orijentalno-pravoslavne crkve koja je u stvari monofizitska, a u kršćanskom duhu je i odgajan, a kad mu sad već svi znamo ime, valja reći da se odbio umjetnički zvati samo Murray Abraham, jer je suviše "bezlično", pa je dodao ono svojstveno početno "F" u znak poštovanja prema ocu Fahridu.
F nikako nije od fuckin', al je on "fuckin' awesome", što bi rekli Ameri, tako da je sasvim zasluženo što spada u ekskluzivnu i sve manje odabranu grupu dobitnika Oscara za glavnog glumca i ne smije stati ni u devetom desetljeću koje trenutno gazi suverenim korakom. Fuckin' F. Murray Abraham.