SAM NEILL je prirodni nasljednik Jamesa Masona sa svojim lordovskim držanjem čak i u stresnim situacijama i s baršunastim glasom. Razliku od 18.000 kilometara između dvije domovine ćemo zanemariti. Samov Novi Zeland je prvi put primijetio kako dobiva svjetskog izaslanika još 1977. godine u ostvarenju Uspavani psi, prvom filmu iz te zemlje koji je stekao veću slavu i van granica, tj. van otočja.
Primijetio je Zeland, ali primijetio je i zapadni svijet, pa su tako mladog Sama Neilla počeli zvati i Europljani i Amerikanci pored, naravno, Australaca. On je čovjek koji nije učen da odbija pozive i u narednom periodu se visoko pozicionirao u struci, prije svega ulogom kod Žulawskog u Possessionu, a tu su bili i Moja briljantna karijera, Omen III, kao i interesantan naslov Attack force Z u kojem je igrao s još mlađim kolegom Melom Gibsonom.
Mnogi ga pamte iz Jurskog parka
Uslijedile su blagodatne godine i godine novog balansa između novozelandskog područja i Hollywooda. '93. je odigrao doktora Alana Granta u Jurskom parku i možda mu to nije bilo najnagrađivanije iskustvo, ali vjerojatno ga je više ljudi vidjelo kako bježi od dinosaura nego u svim ostalim filmovima zajedno, tako da je to iskustvo još kako vrijedno.
U to vrijeme je bio i u Klaviru, Plaču u tami, izuzetnom jahtaškom trileru Dead calm s Billyjem Zaneom i Nicole Kidman, Lovu na Crveni oktobar, Carpenterovom svojevrsnom remek-djelu U ustima ludila, Knjizi o džungli, Event horizonu. U 21. stoljeću nastavio je s visokom filmskom produktivnošću, ali ipak postao nešto zapaženiji na TV-u, prije svega u serijama Tudori i Peaky Blinders.
Pitanje o ubojstvu
Sve je to otprilike poznato i nema potrebe za širom analizom postignutog, ali jedna crtica iz brojnih tekstova o Neillu (i s Neillom) je možda zanimljiv reprezent suptilnog magnetizma njegove ličnosti. Naime, jedanput je Sam u nekom intervjuu upitan kako bi počinio ubojstvo, ako bi to poželio napraviti.
"Moralo bi biti grandiozno. Ne bih podmetnuo nešto u piće, to je baš jadno. Koristio bih parni valjak, da samo fleka ostane na putu. Postoji vjerojatno par ljudi koje bih pregazio valjkom, ali neću vam otkrivati tko su oni jer bi u tom slučaju bili pripremljeni i pod uzbunom kad vide parni valjak. A valjci ne idu baš brzo...", bio je njegov odgovor.
Pohvala za inovativno novinarsko pitanje na koje bi i Hitchcock potvrdno klimnuo glavom, a posebna pohvala za Sama, inače velikog gospodina, koji nije odgovorio u fazonu: "Joj pa ne znam, ne bih ni pomislio na tako nešto" (uz kiselo smijanje) kao toliki smarači među javnim ličnostima, već je ispoštovao čovjeka, dao vrlo lijep, konkretan odgovor, a čak nije ni zabrinjavajuće što je očito i ranije razmišljao o tome jer, budimo iskreni... tko nije. Svaka čast.
Parni valjak neka melje, a što reći za Sama nego da je zasluženo nositelj svih ordena za zasluge i počasnih titula na Novom Zelandu, dobitnik nebrojenih glumačkih priznanja i filmski as za sve kontinente, mag glume i britkosti te zaista najbolji propovjednik mekog šarma na filmu još otkako je spomenuti James Mason okačio smoking o klin. To je Sir Nigel John Dermot Sam Neill ukratko.
P. S. Teško je objasniti kako nastaje nadimak Sam od imena Nigel John Dermot, no vjerojatno on i za to ima kreativan odgovor.