NEKE od prvih reakcija koje smo prenijeli vezano za novu HRT-ovu seriju Gora bile su uglavnom negativne, ali nakon što smo odgledali prvu epizodu nije bilo teško doći do zaključka da ekipa na internetu malo pretjeruje. Drugim riječima, Gora nije najgora.
Nova dramska serija u produkciji Antitalenta kroz 22 epizode prati profesionalne i privatne živote gorskih spasitelja, a ako postoji služba čije su akcije zaslužile vlastitu seriju, onda je to definitivno HGSS.
Scenarij potpisuju Maja Pek–Brünjes, Dora Šustić, Daria Stilin i Rene Gallo, redatelji su Mladen Dizdar, Aldo Tardozzi i Radislav Jovanov Gonzo, a u glavnim ulogama su Kristijan Petelin, Ugo Korani, Sandra Lončarić, Dinka Vuković, Aleksandar Cvjetković, Barbara Nola, Jasmin Mekić, Lucija Rukavina i Romina Tonković.
Dobra atmosfera, odlični glumci
U oko odmah upada novopečena fascinacija vizualnim identitetom skandinavskih serija, pa i ovdje imamo gomilu ispranih boja koje seriji daju malo mračniji i ozbiljniji ton. Isto tako, serija ne gubi vrijeme pa smo već u prvim minutama uključeni u jednu od pokaznih vježbi tijekom koje jedan od glavnih likova zabrlja, što ugrozi živote kolega i dovodi ga u još jedan od sukoba sa strogim ocem, također gorskim spasiteljem.
Iako se možda malo previše oslanjaju na snimke dronom (što je stvar osobnog ukusa i mnogima nebitan detalj), Gora je više nego solidno snimljena i dinamično montirana serija koja je očito i adekvatno budžetirana. S čisto tehničkih aspekata, Gora je ozbiljan projekt i nadam se da će u tom pogledu opravdati sva očekivanja.
Isto tako, glumačka ekipa je prepuna provjerenih imena i mladih nada od kojih svi svoj posao odrađuju na nivou (koliko god im to dopušta scenarij, o čemu ću nešto kasnije) tako da bi, barem u teoriji, sve trebalo rezultirati projektom kakav domaći gledatelji zaslužuju i očekuju. Osim toga, akcija, pogotovo ovog tipa, nije česta pojava u domaćim serijama, što projektu daje i dodatnu vrijednost.
Mehanički dijalozi
Najproblematičniji dio serije leži u dijalozima, a čak ni kvalitetni glumci nisu u stanju udahnuti život u neke trenutke koji zvuče neoprostivo mehanički. Gora definitivno nije najgori primjer, ali ipak postoji ta generalna ukočenost koja vas podsjeća na problem mnogih domaćih serija u kojima ljudi komuniciraju na način kakav postoji samo u hrvatskim serijama. Teško je to opisati, ali osjeti se.
Najbolji opis bio bi "književno na vlastitu štetu" jer slušajući te savršeno izgovorene rečenice nemate osjećaj da ti ljudi dolaze iz ovog ili onog kraja Hrvatske, nego dolaze... s papira. Nisu ni kajkavci, ni Dalmatinci, ni Slavonci, oni su hrvatski glumci.
Dio problema koji je također dijelom vezan i za scenarij su i sitni ekspozicijski "prečaci" koje autori tu i tamo uzimaju u trenucima kad nešto nisu dovoljno izgradili i/ili objasnili kako treba. Najočitiji primjer je zaslon ekrana mobitela koji odjednom pluta ekranom kako bi gledatelji znali s kim glavni lik uopće priča (Tea).
Osim što nije dio nekog ustanovljenog vizualnog stila, nego nasumični usamljeni plutajući zaslon, djeluje i kao grozno nepotreban i amaterski nespretan primjer ekspozicije jer gledatelji možda nisu uvijek najpronicljiviji, ali dovoljno su inteligentni da iz konteksta izvuku da glavni lik priča s djevojkom. To što se zove Tea djeluje kao kompletno nepotreban detalj, ali, eto, dobili smo ga.
Solidan početak, ali očekujemo više u nastavcima
Nadalje, nadamo se da će se u nastavku osjetiti i vidjeti budžet koji serija očito ima.
Akciju dobivamo od samog početka i ne djeluje loše, ali samo ako je promatramo u kontekstu ostalih hrvatskih serija u kojima akcije gotovo uopće nema. Stoga to da ste najživlji u prostoriji punoj mrtvaca i ne djeluje kao prevelik kompliment. Iako ne očekujemo blockbusterske spektakle, od serije o HGSS-ovcima očekujemo više.
No stvari bi se mogle promijeniti jer u obzir treba uzeti to da na početku ove epizode nismo imali pojma tko su svi ti ljudi pa činjenica da bi mogli izgubiti život u nesreći nema posebnu težinu niti pridonosi napetosti.
Kao što je to slučaj i s mnogim drugim serijama, Gori treba dati priliku i svaku sitnicu ne treba dočekivati na nož jer stvari se lako mogu preokrenuti. Tim više jer su temelji solidni i ako u nastavcima karte odigraju kako treba, moglo bi se raditi o još jednoj kvalitetnoj domaćoj seriji. Bilo bi to nešto kao domaći ER, ali s HGSS-ovcima kao junacima.
Ovo je više nego solidan koncept kojem treba dati priliku da se razmaše i postane više od onoga što smo imali prilike vidjeti u prvoj epizodi.