TEŠKO je zamisliti strašnije scene od, primjerice, očiju Roberta De Nira koji kao Louis Cyphre u Anđeoskom srcu upire prstom u Mickeyja Rourkea, ili blizanki u Isijavanju koje na hodniku ukletog hotela pozivaju dječaka na triciklu da se igra s njima. Na ljestvici užasa visoko kotiraju i noževi na ruci Freddyja Krugera dok izranjaju iz pjene u međunožju djevojke koja leži u kadi u Ulici brijestova. No svaka generacija ima svoje heroje i horore.
UPOZORENJE! Tekst može sadržavati spoilere!
Među onima koji su gledali i učili zanat od Stanleyja Kubricka je i Mike Flanagan, redatelj čija horor serija The Haunting of Hill House iz 2018. godine ima visoku ocjenu (8.6) na IMDB-ju i predstavlja obavezno "gradivo" u danima oko Halloweena. Flanagan je režirao Doktora Sleepa, nastavak Isijavanja, a trenutno je na Netflixu dostupna njegova nova, četvrta po redu serija koju je radio za američki streaming servis. U pitanju je The Midnight Club, koja ima tu nesreću da se pojavila kada i Murphyjev nekrofil i kanibal Jeffrey Dahmer.
Mini serija je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda zbog najvećeg broja jump-scareova (to je ono kad se nešto iznenada pojavi u kadru uz prodoran zvuk, s ciljem da prestraši likove i gledatelja), a fascinantan je podatak da jedna epizoda sadrži čak 21 šok-scenu. The Midnight Club nalazi se među najgledanijim sadržajima iako ocjena na IMDB-ju iznosi svega nešto malo više od 6. Ipak, ima nešto filozofsko u toj priči. Oni koji su se pomirili sa smrću - traže odgovore s onu stranu života.
U prostornom i vremenskom dekoru devedesetih (priča je adaptacija istoimenog romana Christophera Pikea iz 1994. godine) ambiciozna studentica Ilonka Pawluk (Iman Benson) misli da je samo nebo granica dok joj smrtna dijagnoza raka štitne žlijezde ne skrati tu granicu na razdoblje od 6 mjeseci. Toliko joj zapravo preostaje života.
Međutim, moć sugestije je ono što diže ljude iz invalidskih kolica, pa se Ilonka upisuje u Brightcliffe hospicij, gdje baš svi polaznici odbijaju misliti da je smrt kraj iako su u terminalnoj fazi neizlječivih bolesti (AIDS, karcinom…). Ima nešto paradoksalno u promatranju umirućih tinejdžera, koji su inače u tim godinama "puni života", zanosa i pameti.
Smrt je samo obred prijelaza
U knjižnici se svake noći okuplja 8 likova, sjedeći za stolom u atmosferi koja podsjeća na nekad popularno prizivanje duhova. Ali oni samo razgovaraju o njima. U svakoj epizodi bivamo odvedeni u svjetove koje kreiraju bolesnici dok pričaju svoje priče.
Paralelni svjetovi se isprepliću, likovi puno govore i uzajamno dovode u pitanje vjerodostojnost svojih priča. Uslijedit će tuga, gubitci, smrt i sve ono što će vas odvući u situacije dostojne Noći vještica.
The Midnight Club možda nije svima zanimljiv, ali posjeduje odličnu strukturu pripovijedanja i odličan način na koji je osmišljena svaka epizoda (vidjeli smo primjenu tih vrlina u Flanaganovoj seriji The Midnight Mass).
Serije su najuspješnije kada provociraju nostalgiju. Tajna uspjeha serije Stranger Things krije se u odličnoj priči, ali i u inspiracijskom vrelu koje je crpila iz osamdesetih godina, iz Spielbergovih filmova i priča Stephena Kinga.
Poznato ime na odjavnoj špici The Midnight Cluba je Heather Langenkamp, koja glumi doktoricu Georginu Stanton, osnivačicu Brightcliffe hospicija. Nešto stariji ljubitelji horora sjećaju se nje kao izmučene djevojke Freddyja Krugera u Noćnoj mori u Ulici brijestova iz 1984. godine, filmu Wasa Cravena u kojem je debitirao tada mlađahni Johnny Depp. Da, scena u kadi s početka ovog teksta.
Ugođaj gledanja serije The Midnight Club uvelike će odrediti vaša uvjerenja oko onoga što gledate. Jesu li entiteti zaposjeli kuću ili se radi samo o pričicama za tešku noć? Postoji i misterij koji se treba riješiti oko članova Ponoćnog kluba, a neke od nadnaravnih pojava imaju i svoja logična objašnjenja. Nisu baš svi jednako zadovoljni time kako se taj misterij razrješava na kraju, ali je većina zadovoljna vremenom provedenim uz 10 epizoda serije.