Dugogodišnja kreativna partnerstva često stoje iza nekih od najboljih filmova i serija, a u svijetu televizije malo ih je toliko kultnih i utjecajnih kao suradnja scenarista i producenta Vincea Gilligana te glumca Bryana Cranstona. Njihova najpoznatija suradnja je, naravno, serija Breaking Bad, jedna od najhvaljenijih televizijskih drama svih vremena.
No, godinama prije nego što je ta serija redefinirala granice televizijskog pripovijedanja, njihovi su se kreativni putevi prvi put susreli u jednoj sasvim drukčijoj priči. Dok je Gilligan stjecao iskustvo kao scenarist na seriji Dosjei X, a Cranston je još bio prepoznatljiv po komičnim ulogama, jedna ih je epizoda spojila na način koji će tiho, ali snažno utjecati na njihove karijere i postaviti temelje za nadolazeću eru tzv. prestižne televizije, piše Collider.
Vince Gilligan priključio se autorskom timu Dosjea X u drugoj sezoni i brzo se istaknuo kao autor nekih od najmaštovitijih i najnapetijih epizoda. Jedna od najdojmljivijih bila je Drive iz šeste sezone, triler koji je mitologiju o izvanzemaljcima privremeno stavio po strani i usredotočio se na čisti ljudski užas.
Radnja prati Patricka Crumpa (Cranston), čovjeka koji doživi prometnu nesreću uzrokovanu tajanstvenim neurološkim stanjem. Ako prestane voziti prema zapadu, pritisak u njegovoj glavi bit će smrtonosan. Slijedi očajnička utrka s vremenom u kojoj Crump otima automobil i prisiljava agenta Muldera (David Duchovny) da vozi bez zaustavljanja kroz pustinju, testirajući granice fizičke i psihičke izdržljivosti.
Uspjeh epizode velikim dijelom ovisio je o Cranstonovoj izvedbi, budući da veći dio priče provodi na stražnjem sjedalu automobila, glumeći nasuprot Duchovnyju u klaustrofobičnim krupnim kadrovima. Bila je to jedna od onih uloga iz snova koje gostujućim glumcima omogućuju da se istaknu - slojevita, zahtjevna i emocionalno nabijena.
Cranston je briljirao, vješto prelazeći između bijesa, zbunjenosti, očaja i trenutaka dirljive ranjivosti. Gilligan je kasnije izjavio kako ga je upravo ta izvedba uvjerila u Cranstonovu sposobnost da i naizgled neugodnom liku udahne bolnu ljudskost - vještina koja će se pokazati ključnom godinama kasnije, kad je birao glumce za svoju novu seriju.
Kad je Vince Gilligan počeo razvijati Breaking Bad, znao je da će najveći izazov biti pronaći glumca koji može uvjerljivo utjeloviti Waltera Whitea - čovjeka koji se postupno transformira iz povučenog srednjoškolskog profesora kemije u hladnokrvnog i nepredvidivog narko-bossa.
Producenti su isprva bili protiv Gilliganova prijedloga da tu ulogu dodijeli Bryanu Cranstonu, kojeg su još uvijek povezivali s komedijama, no on ih je uspio uvjeriti pokazavši im upravo epizodu Drive.
Gilligan je u Cranstonovom liku Patricka Crumpa vidio ono što je tražio za Waltera Whitea - sposobnost da negativac istodobno bude i ranjiv, da ga publika ne može potpuno mrziti, koliko god moralno sumnjive bile njegove odluke. U obje uloge Cranston je donio rijetku kombinaciju prijetnje i suosjećanja, natjeravši gledatelje da ostanu emocionalno vezani uz likove i kad oni prelaze granice prihvatljivog.
Danas, s odmakom, epizoda Drive djeluje kao nesvjesna audicija za Breaking Bad - ali upravo je Gilligan prepoznao da se iz jednokratne gostujuće uloge može razviti jedna od najlegendarnijih glumačkih transformacija u povijesti televizije.
Nevjerojatno je kako se jedan od najvažnijih trenutaka u televizijskoj povijesti može svesti na jednu jedinu epizodu. Ono što je počelo kao napeti, samostalni triler, postalo je iskra koja je zapalila jedno od najuspješnijih kreativnih partnerstava moderne televizije. Gilligan je u Cranstonu prepoznao nešto što su drugi previdjeli, a Cranston je iskoristio priliku da potpuno redefinira svoju karijeru i zajedno sa scenaristom stvori jednu od najcjenjenijih serija svih vremena.