ŠTO SE krije iza spektakularnih trenutaka u posljednjim minutama utakmice? Zgoditak u produžecima, mreža koja se zatrese u slow motionu, preplaćeni dečko koji skine znojnu majicu nasred terena, napuhane usne djevojaka na tribinama kojima ne treba ni pokušavati objasniti što je zaleđe… Krijete se vi, sjedite na kauču s pivom u ruci i uvezani ste u ogromni marketinški deal. Al’ idemo iz početka. Spektakl u Kataru počinje za koji dan, a Netflix zna zašto.
Dokumentarni film FIFA Uncovered bavi se živopisnim likovima koji vode jednu od globalno najmoćnijih organizacija, pranjem novca i politikom dodjeljivanja statusa zemlje domaćina Svjetskog nogometnog prvenstva.
Uljudni su, nitko novinare ne naziva pederima i nije pobjegao u Hercegovinu. U fokusu priče su glavešine Sepp Blatter, Michel Platini, Joao Havelange i Issa Hayatou, a najčešća riječ koja se spominje u filmu nije najvažnija sporedna stvar na svijetu nego najvažnija glavna stvar - šoldi. Iako je nezvanična himna naših reprezentativaca u Rusiji glasila “Nije u šoldima sve”.
Prizori s velikih stadiona, Modrić u akciji, Maracana i onaj afrički (ex)čistač ulica koji u Chelseaju zarađuje milijune samo su dekor za mutne radnje “kumova nogometa”. FIFA Uncovered je najmanje film o nogometu pa žene koje ga vide kao besmisleno trčanje dvadesetak muškaraca za loptom, a ne kao priliku za dobru udaju - mogle bi konačno biti na svojem.
O zaluđenosti nogometom najbolje svjedoči atmosfera u kojoj se odigrao Mundijal u Brazilu 2014. godine. Wayne Rooney je u zemlju gdje mnogi nemaju pristup pitkoj vodi stigao s plaćom od 300 000 funti tjedno. Šljakeri su doslovno umirali gradeći stadione, a što tjera sirotinju da skače dok Sepp Blatter na press konferenciji iz kuverte izvlači ime sljedeće države domaćina Mundijala, možda nikada nećemo ni saznati.
Sepp Blatter je bio kum nogometa. Smatrao se nedodirljivim, a film donosi priču o njegovom usponu. Šarmantni starac “jede kameru”, govoreći za sebe da je niži od Messija i da je pored njega lako biti visok.
Znamo, otrovi se drže u malim bocama
Od borbi za moć do globalne politike, Netflixovo istraživanje FIFA-e otkriva šarenu povijest te organizacije i što je potrebno za domaćinstvo Svjetskog prvenstva. Okupljeni su brojni svjedoci, među kojima su i sportski novinari.
Sve je počelo 1904. godine kada su neprofitnu organizaciju osnovali nogometni entuzijasti i amateri. Netflixovi svjedoci kažu da je sve bilo koliko-toliko podnošljivo do 1974. godine kada se FIFA slizala s Coca-Colom s ciljem da se “pomaže mladima” a ne da bi se prodavale bočice soka kako je to izgledalo na prvi pogled.
Korporacijski veo je počeo padati '80-tih kada je u cijelu priču ušao sin osnivača Horst Dassler, stavivši šapu na marketinška i televizijska prava. On je presudio organizaciji jer je skužio da ogroman marketinški potencijal leži u prostoj činjenici koju smo vidjeli i u Zagrebu.
Samo nogomet može izvesti milijune ljudi na ulice. Gdje su pare, tu je i korupcija. Upravo je Blatter bio taj koji je skužio da Adidas plaća tadašnjeg predsjednika FIFA-e, Havelangea. Iz Dasslerove firme sa sjedištem u Švicarskoj (ISL) greškom su uplatili milijun dolara na FIFA-in račun.
Siva eminencija Sepp Blatter 1998. godine postaje predsjednik FIFA-e. Ubrzo, ISL zapada u financijske probleme, povlači FIFA-u na ekonomsko dno pa Blatterov novi poslovni model postaje prodaja budućih natjecanja.
FIFA Uncovered se fokusira na korupcijski skandal iz 2015. godine, pranje novca i politiku dodjeljivanja statusa zemlje domaćina Svjetskog nogometnog. Po navodima sugovornika u filmu, establišment Nelsona Mandele organizaciju Svjetskog prvenstva 2010. platio je mitom od vrtoglavih 10 milijuna dolara.
Koliko je dao Putin, nitko ne zna. Međutim, i pored svih kopački zla koje su obješene o klin, svijet sporta i dalje ljudima daje iluziju da je nešto fer, pošteno i zasluženo.
Svjetsko prvenstvo u prevarama
Nije, ali iz nekog razloga iluzija i dalje živi i ovi iz FIFA-e kažu da ste sretni ako ne znate što stoji iza toga i ako samo domoljubno navijate za svoj nacionalni tim. Igru je jednostavno kontrolirati na terenu, ona ima svoja pravila, kao i vremenska i prostorna ograničenja. Igru izvan terena, politikantstvo i zabadanje noževa u leđa u FIFA-noj obitelji nitko ne može kontrolirati.
U filmu su zabilježeni trenutci FIFA-ne objave zemlje domaćina 2018. i 2022. godine. Kada vidite tko sve sjedi u timovima nacionalnih pregovarača za dobivanje organizacije Mundijala, od Billa Clintona, Davida Beckhama pa do supruge katarskog emira Sheikha Mozah, vidite da se milijuni za FIFA-u lijepe kao muhe na drek.
Pitanje je valjda samo tko će dati više pa nije bitno što je mala nenogometna država bez stadiona u utrci za domaćina pobijedila Japan i Ameriku. Mnogo ste sretniji kada ne znate ništa o tome što se događa u nogometu i kada samo domoljubno navijate za svoj nacionalni tim.
Prodavači sekundi
Međutim, koliko god bilo jasno da u FIFA-i menadžeri ne sjede u svojim foteljama zato što vjeruju da je u zdravom tijelu zdrav duh i da je novac taj koji pokreće krvotok svjetskog nogometa, film progovara o politici koja se krije u njegovoj srži. Sport dozvoljava da ga kupuju režimi koji krše ljudska prava.
To se dogodilo u Argentini koja je organizirala Svjetsko prvenstvo 1978. kada je režim mučio i ubijao svoje oponente. Postoji nešto što se zove Pranje sportom, a radi se o boostanju nacionalnog ponosa i hipnozi masa kojoj je na trenutak potrebno zaboravi na svakodnevicu. Tako ćete u filmu vidjeti i Hitlera i njegovu organizaciju Olimpijskih igara 1936. godine.
Da je politika majka svih transfera, svjedoči i indikativni sastanak u Elizejskoj palači kod Nicolasa Sarkozyja, nakon čega su katarski investitori kupili Airbus i Paris Saint-Germaine.
Glavni pokrovitelj Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru je zrakoplovna kompanija Qatar Airways, čije je zaštitno lice Sarajka Antea Hoffmann koja je završila pravo, a u Kataru je radila kao stjuardesa i model. Čelni ljudi FIFA-e dodjelu organizacije Kataru su opisali kao veličanstveni trenutak ulaska vrhunskog nogometa u muslimanski svijet.
Dužni smo vam samo još objašnjenje zašto ste vi (pijući pivo i jedući i Messijev čips) jedan od kotačića koji generira ovaj ogromni mehanizam. Jasno je. Buljite u Baku Prase, Baka prase zarađuje. Buljite u Ibrahimovića, AC Milan zarađuje. Buljite u Netflix, Netflix zarađuje. Pažnja mase je ono što omogućava da “prodavači sekundi” trguju ogromnim kolačima marketinškog prostora.
Kada svijet sporta prestanete promatrati kroz dirljive filmske priče o uspjehu pojedinaca koji su do vrha došli iz najtežih životnih situacija a počnete promatrati kroz jedan odličan primjer u vidu filma “Jerry Maguire” (u kojem Tom Cruise kao sportski menadžer urla u telefonsku slušalicu “Show me the Money!”) možda i ustanete s kauča. Ili bar promijenite kanal.