"MONSIEUR Rick, what kind of a man is Captain Renault?"
"Oh, he's just like any other man, only more so."
...
"My husband is with me, too."
"He is? Captain Renault's getting broad-minded."
...
Ne možeš se proslaviti ulogom mlade Bugarke sve i da je odigraš u Casablanci i, istini za volju, ova gospođica se ni nije proslavila. Sasvim ok je bila Joy Page kao plačna i snishodljiva izbjeglica bez iskustva čiji još neiskusniji suprug uz pomoć Humphreyja Bogarta dobiva na kocki da ona ne bi morala seksualno udovoljiti kapetanu Renaultu, no to je bilo nedovoljno za ugovor s Warner studijom.
To i nije baš lijepo jer šef Warnera je bio njen očuh Jack L. Warner, ali ljubav očuha nije isto što i očinska, tako da je Jack L. odlučio da joj ne pomaže dalje s glumom. I za tu ulogu se protivio, ali pokazala je jaku inicijativu iako je imala 17 godina i bila usred pohađanja srednje škole. Dodatna zanimljivost je da su samo ona, Bogart i Dooley Wilson (Sam) rođeni Amerikanci od glumaca u Casablanci, svi ostali su došli odnekud, uglavnom progonjeni čizmom nacizma, što je poslužilo uvjerljivosti filma.
Glumački vrhunac doživjela prije punoljetnosti
Ipak, piće s Richardom Rickom Blaineom, iako je samo on pio, ostalo joj je vrhunac glumačke priče. Dakle, dostigla ga je maloljetna. Poslije se udala za glumca Williama T. Orra, koji se praktički udao za nju, pa je preko supruge i Jacka postao službenik u Warner studiju, a to je slučaj koji je u to vrijeme izazvao blage skandale, ali ništa ozbiljno. A i razveli su se 35 godina kasnije.
Od svog debija Casablance (1942.) do oproštajnog filma Tonka (1958.), u kojem je igrala majku naslovnom Salu Mineu, stigla je zabilježiti šest filmskih uloga, odnosno osam ukupno, tako da su eventualni potencijal i nesumnjiva ambicija Joy Page ostali skroz neiskorišteni. Ali mjesto u jednom od najboljih filmova ikada joj je ovjekovječeno, kao i rečenica "Možda ćemo sutra i mi biti u tom avionu", što je sasvim fino izgovorila gledajući polijetanje s piste s koje je kasnije i Ingrid Bergman otišla u američki nepovrat preko Lisabona.
Preminula je 2008. i, ako je se nitko drugi ne sjeti po filmoljupskim forumima, evo možemo mi ovdje, a i možda se nekome opet prigleda Casablanca. Ona je Joy Cerrette Paige, umjetnički (koliko god joj umjetnost bila kratkog vijeka) nazvana - Joy Page.