OSNOVNI je dojam o Cornelu Wildeu da je bio glumac koji je previše fizički odgovarao vodećim ulogama da bi igrao sporedne. No za te vodeće mu je nedostajalo možda malo popularnog X faktora ne bi li bio pun pogodak. Međutim, kada se zagrebe ispod površine, dođe se do toga da je X samo jedan od faktora koji su ga kočili, a da su temperament i neka vrsta integriteta preostala dva.
Cornel je nekoliko puta odbijao uloge koje bi mu donijele visoke cifre, još veću respektabilnost i bolje odnose sa studijima. On je dosta toga tjerao na svoju ruku i to je uvijek za poštovanje; možda čak nije ni pogriješio.
Ovaj polu Mađar, polu Amerikanac rođen je u ondašnjoj Austro-Ugarskoj kao Kornél Lajos Weisz, ali je već sa sedam godina dospio u Sjedinjene Američke Države i kao pronicljiv i sposoban momak kakav je bio gradio sebi put u više disciplina, pa što prođe - prođe.
U jednom trenutku je shvatio da mu je želja da ipak gluma prođe i samo se njoj okrenuo, čak je odbio predstavljati Ameriku u mačevanju na Olimpijskim igrama 1936. zbog umjetničkih ciljeva te je kroz uspjehe u kazalištu i poneki savjet Laurencea Oliviera (a svaki njegov savjet je zlatan) stigao i do Hollywooda početkom 40-ih.
Ondje se kalio uz Humphreyja Bogarta u Visokoj Sierri, poslije nije mogao biti nezasjenjen uz Gene Tierney u Prepusti je nebu, a istinski uspjeh stigao je koju godinu kasnije s Pjesmom za pamćenje za koju je bio i nominiran za Oscara.
Tad se već trebalo sve okrenuti na njegov mlin i trebao je postati rival, recimo, Tyroneu Poweru, možda čak i Caryju Grantu, međutim, tad su krenula i odbijanja uloga, pa je zaronio u produkcije koje su ili nosile solidan keš, a nisu bile značajne ili obrnuto.
Najzanimljiviji film iz tog perioda je Road house (koji nema nikakve veze sa Swayzejevim hitom), klasični noir, a našao se i u Najvećoj predstavi na Zemlji. Ta dva filma predstavljaju već spomenute skupine: filmove koji će nešto značiti i za 80 godina i one koji će nešto značiti blagajnama 1952. i nikome više nikad (jest Najveća predstava oskarovski film, al ajte, molim vas).
Potom se Cornel odlučio malo okrenuti i radu iza scene, otvorio je producentsku kuću, počeo i režirati, a oženio je i glumicu Jean Wallace. Možda se i to može uvrstiti u rad iza scene. U svakom slučaju, s Jean je snimio svoj vjerojatno najbolji film The big combo, supercool je odigrao glavnu ulogu i producirao ovo H. Lewisovo noir djelo.
U režiju se upustio prvi put iste godine sa Storm fearom, a među poznatijim radovima mu je Naked prey (također glavna uloga). Ukupno je osam puta stajao iza kamere.
Bilo je dosta odbijanja, to već rekosmo, a pored Olimpijskih igara i par naslova nakon Pjesme za pamćenje, opasno veliko odbijanje je i sudjelovanje u filmu Deset Božjih zapovjedi. Za to se kasnije službeno i pokajao.
Nema razloga da se kaje čovjek koji je znao šest jezika (mađarski, ruski, engleski, njemački, francuski i talijanski), koji je htio svašta istražiti, razne filmske kutke i kutke planeta pretumbati te koji je bar zbog dva naslova i neka vrsta pritajenog noir velikana.
Super je bio Cornel Wilde, naoko tih i promišljen, isti takav i na uho, a bogme i na ostala osjetila. Preminuo je 1989. od leukemije, a rođen je 1912. godine. I to kao Lajos...