AKO ĆEMO se ravnati prema dosadašnjim iskustvima, film utemeljen na legendarnoj Mattelovoj franšizi mogao je vrlo lako postati jedva gledljivo smeće koje isprazno parazitira na popularnosti intelektualnog vlasništva.
No kada su se u priču uključili talentirani redateljsko-scenaristički par Greta Gerwig i Noah Baumbach, pojavila se i nada da bi ovo moglo biti malo drugačije, originalno iskustvo.
Ovo je moglo biti grozno, ali...
Međutim, budući da živimo u vremenima u kojima živimo, uključenost ovog dvojca ne znači da se sve na kraju neće pretvoriti u klasično holivudsko politički korektno prekenjavanje koje možda neće biti glupo i isprazno, ali bi bez problema moglo postati pretenciozno i negledljivo.
Čim smo doznali da radnja prati Barbie koja napušta svoj čarobni i posjećuje stvarni svijet, koji je, barem ona tako misli, pomogla stvoriti, mogli smo nanjušiti kako bi se stvari mogle razvijati.
Dobra vijest je da Barbie u velikoj mjeri održava savršen balans između ove dvije krajnosti i spada u kategoriju ljetnih blockbustera koji vrlo uspješno pomiruju neopterećujuću zabavu s porukom koju žele prenijeti.
Odlični Robbie i Gosling
Iako se radi o inteligentno napisanom i uravnoteženom scenariju, većina posla je na odličnoj glumačkoj postavi koja na leđima uspješno iznosi i one slabije trenutke. Margot Robbie i Ryan Gosling odlični su i neopisivo šarmantni u glavnim ulogama. Robbie je neosporni talent, a realno nitko nije ni sumnjao u to da će savršeno utjeloviti "stereotipnu Barbie" (kako je nazivaju u filmu) jer Margot je odlična u svemu u čemu se pojavi, ali mnogi od nas nisu bili sigurni hoće li Gosling biti dobar Ken.
Ukratko, odličan je, a ovo je već drugi put da je Gosling dokazao da ima perfektan komičarski tajming. To smo već imali prilike vidjeti u kriminalno prespavanom The Nice Guys, ali sad će i šira publika to prepoznati.
Što se sporednih uloga tiče, nitko se posebno ne ističe, ali radi se o solidnim ostvarenjima. Nažalost, upravo u tim trenucima do izražaja dolaze neke slabije strane scenarija.
Primjerice, America Ferrera i Ariana Greenblatt su pristojne glumice, ali ne uspijevaju iznijeti klišej prezaposlene majke koja neuspješno pokušava stvoriti dublji odnos s kćeri i nadrkane tinejdžerice koja izgovara rečenice koje tinejdžeri, bez obzira koliko napredni bili, jednostavno nikad ne izgovaraju. To je taj "Dawson's Creek sindrom", koji oduvijek muči odrasle scenariste koji su jednostavno zaboravili kako klinci i tinejdžeri pričaju.
Malo popovanja
Osim toga, postoje i trenuci namijenjeni "feminističkom manifestu", koji se izlaže u pravom trenutku i mijenja smjer priče. Iako je sam po sebi zapravo dobro napisan i definitivno pogađa gdje treba, problem vjerojatno leži u jednoj od dvije mogućnosti. Ili je stvar u glumcima koji se u tim trenucima nisu uspjeli prilagoditi generalnom tonu filma ili je problem u scenariju koji određene feminističke ideje doslovno mora nacrtati glupljim gledateljima kojima bi vrlo jasna poruka mogla promaknuti.
I da se razumijemo, ovo je daleko od filma za klince. Tematski vrlo jasno cilja na populaciju koja je odrasla na Barbikama, idealima ljepote i površnom "možeš biti sve što poželiš" instant-feminizmu. Upravo zato posljednja trećina filma malo gubi na snazi jer djeluje slabije napisano od svega što prethodi i kao da se obraća maloj djeci, a ne odraslim osobama.
Dodatni problem je i to što ni ovaj film ne zna završiti kad treba. Barem je 15 minuta predug, ali to je već uobičajena pojava pa na to ne treba trošiti vrijeme. Primjerice, kompletna scena utrke po Mattelovoj zgradi djeluje kao neuspjeli pokušaj slapsticka s još jednom prosječnom ulogom Willa Farrella koji radi... ono što uvijek radi.
Ne pogađa uvijek, ali kad pogodi...
I koliko god se nekima moglo učiniti da govorim o velikim propustima, to zaista nije slučaj.
Radi se o sitnicama, a ovo je i dalje iznenađujuće kvalitetan film koji sam, da budem potpuno iskren, otišao pogledati očekujući kompletan krš ili iritantno popovanje. Unatoč svim navedenim primjedbama, radi se o predivno snimljenom, koreografiranom i vizualno impresivnom filmu koji se istovremeno savršeno uklapa u ideju neopterećujuće ljetne zabave "za sve uzraste" i uspijeva biti drugačiji od uobičajenih blockbustera bez ideje i duha. U svojoj izvedbi djeluje gotovo "pixarovski".
Tu i tamo zastrani, ali kad pogodi, pogodi "u sridu", a to je nešto što od filma o Barbie definitivno nisam očekivao.