SERIJI True Detective trebalo je osvježenje, a prva epizoda četvrte sezone to savršeno dokazuje.
Nakon razvikanog uleta na scenu koji je osvojio publiku i kritičare mnogo toga krenulo je nizbrdo. Nic Pizzolatto nastavio je serijal sezonom u kojoj je od samog starta uzeo one najgore dijelove prve sezone i podigao ih na najvišu moguću razinu. Pretenciozne govorancije koje je u prvoj sezoni donekle uspio opravdati i pretvoriti u neobičan egzistencijalistički spin na pošteno istrošeni žanr trilera - koji vas je ili oduševio ili neopisivo iritirao - u drugoj sezoni jednostavno nisu držale vodu. Bio je to kompletan nered koji nije uspjela spasiti ni odlična glumačka postava.
Treća sezona bila je daleko prizemljenija, ali mnogo toga počivalo je na leđima izvrsnog Mahershale Alija, koji je odličnom glumačkom izvedbom uspio iznijeti i one slabije trenutke. I premda je ovo bio korak u pravom smjeru, Pizzolatto je priču ponovno razvukao i mnoge kvalitete s početka sezone gotovo su u potpunosti nestale do osme epizode.
Brdo utjecaja
Odluka da četvrtu sezonu preuzme meksička producentica, scenaristica i redateljice Issa Lopez pokazala se savršenom, jer u prvoj epizodi koju smo premijerno pogledali više je nego očito da je seriji udahnut novi život. Rekao bih čak da je ovo možda i najbolja prva epizoda kompletnog serijala i djeluje kao jedna od onih serija koja bi ponovno mogla oduševiti mase i HBO-u dati ono što žele - hrpu novih pretplatnika.
Ovog puta pratimo detektivke Liz Danvers i Evangeline Navarro i njihovu istragu misterioznog nestanka osmočlanog istraživačkog tima stanice smještene nedaleko od izmišljenog gradića Ennisa na Aljasci. Velik dio prve epizode uvodi nas u živote i kompleksne odnose stanovnika gradića, ali unatoč ovom epskom istovaru ekspozicije, Lopez uspijeva stvoriti savršenu atmosferu i iznenađujuće slojevite likove koje zaista želite upoznati. Puno je tu klišeja koje ste već viđali, ali nitko ni ne traži da se izmisli topla voda, već samo da stvari funkcioniraju. Ovdje funkcioniraju.
Međutim, onaj najbolji dio leži u tome da je uzela žanr u kojem smo već sve vidjeli i umjesto da očajnički pokušava stvoriti nešto "neviđeno", daje nam uistinu neobičnu i šarenu lepezu vrlo očitih utjecaja. Nova sezona True Detectivea je u isto vrijeme Sedam, Silence of the Lambs, Twin Peaks, X-Files, The Shining, Alien i The Thing, a pritom u svojim posvetama ne djeluje "agresivno posvetnički" kao što je to bio slučaj s The Stranger Things.
Ovo bi mogao biti hit
Issa Lopez u prvoj epizodi uspijeva tom čušpajzu utjecaja dati neki svoj pečat, a u tome joj definitivno pomaže odlična glumačka postava predvođena veterankom Jodie Foster i bivšom boksačicom Kali Reis, koja iza sebe ima tek nekoliko uloga, ali čini se da bi joj ova mogla ozbiljnije pogurati karijeru. Osim toga, serija je mnogo toga istovremeno pa u prvih sat vremena vidimo elemente trilera, drame, horora, komedije, pa čak i SF-a.
Naravno, kada ovako hrabro skakućete kroz različite utjecaje i žanrove, postoji velika mogućnost da svaki od njih do kraja sezone i uprskate, ali držimo fige da se to ne dogodi jer ovo miriše na prvi ovogodišnji hit. Strani kritičari koji su već pogledali cijelu sezonu oduševljeni su viđenim pa serija na Rottenu već sad ima najviše ocjene.
Ono što je više nego očito jest da je Lopez odlučila napisati klasičan triler koji u prvih sat vremena ne pokazuje znakove goruće želje da nas oduševi super dubokoumnim raspravama o životu, čovjeku i postojanju. A to je dobrodošla promjena koja je rezultirala sa 60 minuta gotovo u potpunosti lišenih praznog hoda.
Prva epizoda na Max dolazi 15. siječnja, a do kraja veljače trebali bi emitirati svih šest epizoda.