2. travnja 1968. u Washingtonu je održana premijera filma 2001.: Odiseja u svemiru (2001: A Space Odyssey) u režiji vizionarskog Stanleyja Kubricka. Ova znanstvenofantastična epopeja, nastala u suradnji s književnikom Arthurom C. Clarkeom, u početku je izazvala zbunjenost, pa čak i podijeljene reakcije, no s vremenom je izrasla u jedno od najvažnijih filmskih ostvarenja 20. stoljeća. Danas nosi status kultnog filma koji se redovito nalazi pri vrhu ljestvica najboljih filmova svih vremena.
Odiseja u svemiru 2001. nije običan SF film. Njegova radnja obuhvaća nekoliko vremenskih razdoblja, počevši od prapovijesti i susreta čovjekolikih majmuna s tajanstvenim crnim monolitom, koji djeluje kao katalizator evolucije. Radnja se zatim seli u budućnost, u 2001. godinu, kada čovječanstvo šalje ekspediciju prema Jupiteru nakon što se sličan monolit otkriva zakopan na Mjesecu.
Tijekom putovanja, posada svemirske letjelice Discovery One suočava se s nepredvidivim ponašanjem računala HAL 9000, koje odjednom postaje prijetnja. Završni dio filma vodi gledatelja u apstraktnu i gotovo mističnu dimenziju postojanja, ostavljajući mnogo prostora za tumačenje - i to je upravo ono što je film učinilo trajno intrigantnim.
U trenutku premijere, film nije bio pretjerano hvaljen. Publika i kritičari bili su podijeljeni. Mnogi su ga smatrali sporim, nerazumljivim i pretencioznim. Neki od posjetitelja premijere čak su i napustili dvoranu prije kraja filma. Međutim, već tada su se mogli čuti i glasovi oduševljenja koji su prepoznali dubinu i inovativnost Kubrickove vizije.
S vremenom su se mišljenja promijenila. Danas se Odiseja u svemiru smatra prekretnicom u razvoju znanstvene fantastike na filmu. Njezina tiha kontemplacija, revolucionarni specijalni efekti i filozofski pristup temama poput evolucije, umjetne inteligencije i ljudske sudbine i dalje fasciniraju nove generacije gledatelja.
Postoji nekoliko razloga zašto Odiseja u svemiru 2001. i danas ima gotovo mitski status u svijetu filma. Prvo, film je postavio nove standarde za vizualne efekte. Scene svemira, bez klasične glazbene podloge, uz korištenje klasične glazbe poput Straussove Tako je govorio Zaratustra, bile su revolucionarne za svoje vrijeme.
Nadalje, Kubrick nije samo snimao film, stvarao je umjetničko djelo. Nije davao jasne odgovore, nego je poticao gledatelje na razmišljanje i vlastita tumačenja. Uz to, Odiseja postavlja pitanja o postanku čovječanstva, odnosu s tehnologijom i smislu postojanja, što ga izdvaja od klasičnih "akcijskih" SF filmova. I četvrto, bez ovog filma vjerojatno ne bi bilo Ratova zvijezda, Blade Runnera, Interstellara ni brojnih drugih velikih filmskih ostvarenja.
Danas, više od pola stoljeća nakon premijere, Odiseja u svemiru 2001. smatra se ne samo klasikom znanstvene fantastike već i filmom koji se proučava, citira i doživljava iznova, uvijek s istim osjećajem čuđenja. Kubrick je uspio stvoriti film koji nije zarobljen u vremenu u kojem je nastao, nego i dalje lebdi u bezvremenskom svemiru umjetnosti.