Mel Gibson nekoć je bio jedan od najtraženijih glumaca u Hollywoodu, ali se tijekom karijere sve više okretao režiji. Iako je njegova filmska ostavština impresivna, osobni skandali i kontroverzne izjave o antisemitizmu i homofobiji doveli su do njegove privremene izolacije iz industrije. Unatoč tome, njegovi filmovi i dalje dobivaju priznanja, a jedan od njih čak je i Quentin Tarantino, poznat po svojim beskompromisnim kritikama, proglasio pravim remek-djelom.
Tijekom intervjua za Sight & Sound 2008. godine Tarantino je iznio svoja razmišljanja o digitalnoj kinematografiji. Kao strastveni zagovornik tradicionalnog filma, poznat po ljubavi prema VHS kazetama, često je kritizirao upotrebu digitalnih kamera.
"To mi je u 97% slučajeva samo znak lijenosti", rekao je Tarantino. "Pokušavaju si olakšati posao i to se vidi. No, u onim rijetkim slučajevima kad stvaraju potpuno novi filmski pejzaž, ne mogu biti sitničav. Moram priznati da otvara nove mogućnosti za pričanje priča i vizualnu ekspresiju."
Međutim, jedan film snimljen digitalnom kamerom uspio ga je osvojiti. To je Apocalypto iz 2006. godine. Ovaj povijesni ep, koji prati mezoameričkog lovca u doba propasti moćne civilizacije Maja, oduševio je publiku i kritiku. Film je hvaljen zbog svoje sirove napetosti i brutalne realističnosti, a uz Tarantina, pohvalili su ga i redatelji poput Martina Scorsesea.
"Mislio sam da je remek-djelo, ali onda sam saznao da je snimljen digitalno"
Nakon prvog gledanja Tarantino je nazvao Apocalypto najboljim filmskim ostvarenjem te godine. No, kasnije je promijenio mišljenje, kada je otkrio da je film snimljen digitalnom kamerom.
"Mislio sam da je Apocalypto remek-djelo. A onda sam saznao da je snimljen digitalno i to mi je malo umanjilo dojam. Koristeći analogiju s Mount Everestom - kad sam to saznao, planina je postala malo manja, a postignuće nešto manje impresivno", priznao je.
Iako je Gibsonov film ostavio snažan dojam, Tarantinova izjava pokazuje koliko mu je važna klasična filmska tehnika. No, unatoč promjeni mišljenja, Apocalypto ostaje jedno od najhvaljenijih Gibsonovih redateljskih ostvarenja i jedno od najupečatljivijih filmskih iskustava 21. stoljeća.