MANEKENSKA karijera prije toga, godine traženja, preispitivanja, propadanja, alkohola, astrologije, narkomanije poslije toga i središnja točka u koju uglavnom sve stane kada je glumac zemlje Australije i imena George Lazenby u pitanju. Točka je film U službi njenog veličanstva.
Najmlađi u trenutku biranja za ulogu, jedini neotočanin koji ju je dobio, jedini bez prethodnog filmskog iskustva, najmanje znan, najmanje voljen i najviše preskakan. Ovaj momak je James Bond, i to jedini koji se pojavljuje u samo jednom filmu kao najnetajniji tajni agent.
Kada se govori o Bondovima, kreće se od Seana Conneryja, a često nastavlja s Rogerom Mooreom, kao da tog nesretnika nikada na svijetu nije bilo, kao da ga Dianino tijelo nije htjelo i tu nema pravde. Može li se naći lijepih riječi za njega? Naravno da može, Lazenby je super.
Budući da je U službi njenog veličanstva bio totalno drugačiji pristup 007 franšizi od ranijih dijelova s Conneryjem, trebao je nastupiti i drugačiji Bond. I Georgey je to i uradio. Malo mekši, osjećajniji, ljudskiji, ali podjednako kul i sposoban.
Ponudili mu ugovor, ali onda se dogodio iracionalni menadžer...
George je težak teret iznio odlično, a pomoglo je to što je ovaj nastavak, zahvaljujući Peteru Huntu, možda i najbolje režiran od svih Bondovih filmova, a i što ima priču koja odlazi u neke širine Bondove ličnosti koje ostali dijelovi ne posjeduju... Prisustvo spomenute Diane Rigg te Gabrielea Ferzettija, Tellyja Savalasa i one krupne Njemice su plusevi kao kuća također.
Svjesni da će publika prihvatiti Lazenbyja nakon malo vremena (zašto ne bi), ljudi iz studija su mu ponudili ugovor po kojem je trebao snimiti ukupno sedam 007 filmova. A onda se dogodio menadžer...
Bezumna i iracionalna kreatura zvana Ronan O'Rahilly posavjetovala je Lazenbyja da taj ugovor nije dobar za njega, zato što će u narednom desetljeću (70-e) priče o tajnom agentu postati arhaične i nepopularne. Još mu je rekao da bi se trebao baciti na hippy-stvari, tipa Goli u sedlu, jer tu leže pare. A jadni George, što će, lakomislen i mlad, i sam sličnih razmišljanja... Poslušao ga je.
Da otprilike citiramo Edmunda Blackaddera: "Vjerojatno najgora ideja još otkad je gospođa Lincoln rekla Abrahamu: 'Dosadilo mi je više da ovako zujimo po kući. Hajmo malo do kazališta.'"
Ali za razliku od Lincolna, koji je imao samo sekundu da se pokaje, Lazenby evo već više od pola stoljeća živi s činjenicom da je odbio ponudu da sedam puta bude James Bond. No, sudionici snimanja kažu da nije bio ni dobar za suradnju, da se htio miješati gdje mu nije mjesto, da se nije htio ošišati i obrijati za premijeru...
Sigurno se pokajao tisuću puta
Ali činjenica je da je ugovor stajao na stolu i da je George rekao povijesno "ne" studiju i može on poslije pričati koliko hoće da je to bila prava odluka, sigurno je da se pokajao tisuću puta.
I njegovi preostali glumački izleti govore u prilog tome. Od gotovo negledljivog Univerzalnog vojnika (ne onog s Van Dammeom) i prosječnog giallo filmića Tko ju je vidio da umire?, sve do najnovijih ostvarenja koja nisu vrijedna ni pretrage na Googleu.
Poznata je priča da je japanski majstor Sonny Chiba trebao glumiti s Bruceom Leejem, a na tom istom projektu je planiran i Lazenby. Međutim, baš prije susreta Leeja i njega Bruce je otišao na vječne poljane. Nije neizgledno da je to moglo malo preokrenuti stvari, ali nikad nećemo saznati.
"Ovo se nikad nije dogodilo drugom (prethodnom) momku", bio je meta-moment i čuvena Lazenbyjeva replika u ulozi Bonda, a to može biti i naslov njegove autobiografije, dok mu biografija kaže da je rođen 1939. godine.
Iz toga slijedi da je već duboko u devetom desetljeću, tako da mu želimo sad već mirnu starost i što manje reume kad vjerojatno nema vremena za povratak filmu, i to ne samo protokolarno nego od srca, jer U službi razbija koliko je dobar. Naravno, velikim dijelom i zbog njegovog doprinosa. Bog dao zdravlja Georgeu Lazenbyju.