"OD STOTINA uloga koje sam imao pamte me samo po onim svemirskim koještarijama" - Sir Alec Guinness.
Vjerojatno najčuveniji slučaj mržnje nekog glumca prema svom liku jest odnos koji je Alec Guinness imao prema Obi-Wan Kenobiju i uopće čitavim Ratovima zvijezda, ali mnogo se to nekako prenaglašava i u tim pričama ga se predstavlja kao ozlojeđenog starca. Ustvari, čovjeku je samo bilo pomalo glupo što ga klinci na svakom koraku zovu Obi-Wan. Vjerojatno bi bilo bezveze i nekome tko nije jedan od najboljih britanskih i svjetskih glumaca 20. stoljeća i tko nije igrao u desetinama filmskih klasika, a kamoli nekome tko jest.
Sir Alec je u svojoj "mržnji" bio prilično kreativan. Prednjači slučaj kad mu je jedan dječak prišao i tražio autogram, tu je bila i dječakova majka, pa je uzbuđen rekao kako je Ratove pogledao preko 100 puta, što je i gospođa potvrdila. Guinness mu je odgovorio kako će mu dati autogram, ali pod jednim uvjetom.
- Naravno, gospodine, bilo što.
- Neće ti se dopasti.
- Ma bilo što.
- Dat ću ti autogram ako mi obećaš da nikada više nećeš gledati Ratove zvijezda.
Klinac se rasplakao, majka je pogledala Guinnessa kao da gleda u čudovište, ali on je rekao da je vjerojatno učinio uslugu dječaku i da će mu jednog dana oboje biti zahvalni. Moguće da je tako i bilo.
"Bajkovito smeće"
Istini za volju, nije smatrao Ratove zvijezda štetnim štivom, čak je i pristao sudjelovati zato što je poruka priče u suštini vrlo moralna (plus dobio je dosta para). Proveo je kvalitetno vrijeme s Harrisonom Fordom, Markom Hamillom, Carrie Fisher i ostalim glumcima (svi su rekli sve najljepše o njegovim manirima), cijenio je efekte, ali čitav koncept je za njega bio "bajkovito smeće", dijalozi užasavajući i tupi... Ispričao je i da je ustvari on predložio redatelju Georgeu Lucasu da Obi-Wan pogine. "Nisam više mogao izgovarati te grozne, banalne rečenice, bilo mi je dosta mambo-džamba."
Dakle, nije mislio da je Lucasova franšiza najgora stvar koju je vidio u životu, ali ne bi ni nastalo toliko pompe oko njegovog mišljenja o Ratovima zvijezda da nije bilo previše njihovog potenciranja u periodu nakon izlaska. I svakako da je oprostivo što ga dječurlija zove Obi-Wan, što je znao mali Britanac, međutim i novinari su ga samo o tome pitali. Čak nije ni pitanje sujete što ga je to nerviralo, jednostavno je s bilo koje objektivne točke besmisleno voditi intervju tako da dovedeš Sir Aleca Guinnessa i onda ga ispituješ samo o jednom filmu.
Pa sve i da je taj jedan film Most na rijeci Kwai ili Nježna srca i dijademe, a ne Ratovi, u kojima nije odigrao nijednu od za njega bitnijih ni zahtjevnijih uloga. I tu je naravno ostao gospodin, nije pravio skandale, samo je uljudno zamolio ispitivače, ako im nije problem, da pričaju o nečemu drugom.
Ali kao što su Alecu svemirske pustolovine doprinijele bankovnom računu i popularnosti kod djece, tako je i on njima bio neophodan u smislu kredibiliteta koji priča ima i mnogo znači za tu sagu što se jedan živi (u tom trenutku živi) bard anglosaksonskog glumišta našao u njoj, tj. mnogo joj je značilo u vrijeme kad se pojavila.
A i zaradio je nominaciju za Oscara za Kenobija, onako usput, što mu teško...