Foto: 123rf
RAZLIČITE vrste aktivnosti kod pojedinaca uključuju različite udjele energetskih sustava prilikom izvođenja određenih aktivnosti.
U početku aktivnosti sudjeluju svi energetski sustavi, a razlika proizlazi iz njihovih udjela koji su u izravnoj vezi s pojedincem, odnosno u ovisnosti su s njegovim uloženim naporom te njegovim stupnjem treniranosti.
Matthews i Fox su, zahvaljujući svojoj podjeli energetskih potreba u odnosu na različite sportove, naveli tri puta dobivanja energije. Riječ je o fosfatnom, laktatnom te oksidativnom putu dobivanja energije.
Fosfatni, odnosno neposredni put podrazumijeva energetski sustav koji omogućuje brzo dobivanje energije.
Fosfatni put izrazit značaj dobiva prilikom izvođenja aktivnosti visokog intenziteta, ali kratkog vremena trajanja, najviše do 15 sekundi.
Laktatni, odnosno prijelazni put podrazumijeva anaerobnu razgradnju ugljikohidrata.
Navedena razgradnja odvija se u citoplazmi stanice od pirogrožđane kiseline.
Glukoza se razgrađuje u svrhu dobivanja energije što rezultira stvaranjem laktata, odnosno mliječne kiseline koja iz mišićnih stanica prelazi u krv. Navedena situacija rezultira padom pH krvi i istovremenim porastom koncentracije H+ iona.
Aerobni, odnosno oksidativni put podrazumijeva aerobni način dobivanja energije putem kojega se mogu razgraditi pohranjeni ugljikohidrati, ali i masti.
Ovaj način dobivanja energija pojavljuje se prilikom izvođenja aktivnosti niskog intenziteta, ali dugog vremenskog trajanja.