PRI ZVONCU je institucija zagrebačke restoranske scene i to onog njenog old school odjeljka. Radi četvrt stoljeća, ali s obzirom na kultni status koji uživa stječe se dojam da je tu cijelu vječnost. Kada je restoran otvoren, bio je na savršenom mjestu; uz Slavonsku aveniju, ali zaklonjen od buke jedne od najzagušenijih prometnica metropole te u Vrbiku, kvartu koji je krajem 90-ih bio među najprestižnijima u Zagrebu zbog novih zgrada, mira i zelenila, a opet blizu centru.
Vrbik je odavno prestao biti poželjan kvart, ali njegova restoranska perjanica...
Dva i pol desetljeća kasnije Slavonska je još zgužvanija i bučnija, a Vrbik se od poželjnog kvarta pretvorio u preizgrađenu urbanističku moru bez parkinga i nogostupa, a one nove zgrade su se velikim dijelom pokazale očajnima. Bez obzira na sve navedeno, Pri zvoncu je ostao ono što je bio - gotovo uvijek krcati restoran u kojem se stol mora rezervirati dosta ranije iako ima jako veliki kapacitet.
Četiri su razloga za to. Ukusna hrana stare škole, velike porcije, poštene cijene te zaštitni znak Zvonca, prostrana i šarmantna rustikalna terasa. Ona je odijeljena od buke i pogleda zelenilom, a od sunca drvenim svodom koji je opet otvoren toliko da pušta prirodno svjetlo.
Ugođaj sela ili OPG-a
Iako je ovaj objekt usred Zagreba, starinski uređen interijer i ogromna terasa (kojom se djelomično tako može nazvati i dio koji je pola otvoren, a pola kolibarskog ugođaja) čine seoski ili ambijent OPG-a.
Ipak, činjenicu da smo usred grada odaje i to što su usred tjedna za svim stolovima oko nas u krcatom restoranu bili poslovnjaci. Iznad bijelih stolnjaka Zvonca sve je puno bijelih ovratnika. Vikendima pak ovo mjesto je omiljeno za obiteljska okupljanja.
Mi smo pak kao gladna obitelj došli usred tjedna dok terasom caruju kravataši sa zlatnim karticama i bez gnjavaže za druge goste u liku male djece, pa smo dobili stol u neatraktivnom dijelu terase i dulje smo čekali konobara. Počelo je dakle ne baš obećavajuće, ali uskoro se pretvorilo u potpunu suprotnost. I to od početka donošenja hrane za stol.
Zamamne domaće pogačice
Oduševile su nas još vruće domaće pogače, koje četiri koštaju 24 kune. Kora im je jako mekana, dok im se središnji dio rastapa u ustima. Nisu brojni restorani koji rade kruh, a posebno ne ovako sjajan, svjež i topao. Uzeli smo dva glavna jela i ne znamo koje bismo više preporučili i nahvalili.
Sočna puretina puna mirisnih sastojaka
Krenimo s punjenom puretinom (100 kn) kojoj se porcija sastoji od dva sočna, savršeno pečena odreska krcata feta sirom i špinatom. Meso je bilo toliko mekano da je putrasto, a sir i špinat u punjenju aromatični i mirisni. Kao prilog smo uzeli restani krumpir, koji je bio perfektan. Ukusan, s puno luka i peršina.
Jedini "problem" je što uz krumpir ne jedemo i krušne proizvode, ali s obzirom na to kakva su Zvoncu navedena jela, radosno smo pogazili načelo. Slijedilo je teleće pečenje s pečenim krumpirom kao prilogom, a porcija od pola kile košta 175 kuna. Mesni dio peke je sočan, fino zapečen izvana, a iznutra mekan tako da se meso razdvajalo samom vilicom, bez noža.
Savršeno teleće pečenje i krumpir
Krumpir je također bio besprijekoran, iznutra mekan, a izvana hrskav. Što smo rekli za navodno nespojivu kombinaciju krumpira i krušnih proizvoda za puretinu i restani, vrijedi i za ovo jelo. Pomazali smo tanjure. Ovako fenomenalna glavna jela zalili smo San Servolom, odličnim nepasteriziranim i nefiltriranim pivom iz Buzeta.
Nutella je liptjela na sve strane iz palačinki
Razumljivo je da smo nakon ovakvih glavnih jela puno očekivali i od deserata. Najblaže rečeno nismo ostali razočarani. Nikada u ugostiteljskom objektu nismo vidjeli palačinke toliko krcate Nutellom da namaz curi na sve strane, kao što je to bio slučaj u Zvoncu. Ipak, trijumfalno veliko finale dostojno ovakvog ručka pripalo je lava kolaču od čokolade i pistacije.
Ovo je jedan od najboljih deserata otkako obilazimo restorane kao BZS
Odavno nismo jeli bolji desert u restoranu. Kolač od spomenutih sastojaka je doduše bio nevelik, ali spektakularan. Takvim se posebno pokazao u kombinaciji s kuglom sladoleda od vanilije te komadom naranče. Možda je ovo posljednje trebalo igrati tek ulogu dekoracije, ali nije nas briga. Pri Zvoncu smo pojeli sve.
OCJENE
Koliko platiš: Za ono što dobiješ, povoljno
Koliko se najedeš: Najedeš se
Ukupni dojam: U seoskom ambijentu usred Zagreba glavna jela primjerenih porcija, deserti, prilog i pogače bili su savršeni
POJEDINAČNO
Punjena puretina
Teleće pečenje
Restani krumpir
Domaće pogačice
Palačinke s Nutellom
Lava kolač pistacija i čokolada
San Servolo pivo
Cijene
Čistoća
Ljubaznost