Butković za siromašne u jedinom preživjelom meksičkom restoranu. Bezobrazno je skup

Foto: Zvonko Alač

AH, to su bili dani... Ili kako bi Google Translate preveo: Esos eran los dias... Davor Radolfi & Ritmo Loco, Željko Krušlin-Kruška & Latino i Cubismo žarili su i palili estradom. Marisol, Rosa Salvaje, Usurpadora i Sirota mala bogatašica televizijom. U hrvatskim tavama, tanjurima i čašama isto su radili meksički specijaliteti.

Bile su to godine kada je Hrvatska pjevala, plesala, jela i pila u latino ritmu

U drugoj polovici 90-ih i početkom 2000-ih cijela Hrvatska pjevala je, njihala se, jela i pila u latino ritmovima, a takav trend prenio se i na restoransku scenu. Meksički restorani bili su strašno moderni i mondeni. U Zagrebu su sjajno radili na elitnim lokacijama.

20 godina poslije od latino invazije koja je svojevremeno poharala Hrvatsku nije ostalo ništa. Što se restorana i zalogajnica tiče, zadnjih godina u trendu su kanape burgerići, sushiji, knedle, rameni. Nitko više ne pita za svojevremeno sveprisutne enchillade i chimichange.

Mex Cantina bila je mjesto u koje su svi htjeli ući 

Ipak, jedno, zapravo jedino relevantno meksičko mjesto preživjelo je sva desetljeća i sve mijene i mode. Mex Cantina u Savskoj u latino eri Hrvatske bila je jedan od najpopularnijih restorana. Mjesto u njoj čekalo se danima, tamo se dolazilo vidjeti i biti viđen, a još ako ste uspjeli uloviti stol one večeri kada bi uživo svirali mariachi Los Caballeros...

Selebovi i poslovnjaci bili su glavna publika jer se Mex Cantina od ostatka restorana koji su je neuspješno kopirali isticala ne samo daleko kvalitetnijom hranom i odličnim, autohtonim uređenjem interijera i terase nego i daleko višim cijenama.

Što je ostalo 20 godina kasnije?

Dolaskom na to mjesto dvije dekade kasnije vidimo da je parking restorana prazan, kao i terasa, ali su na njoj svi stolovi rezervirani. Mex Cantina i dalje je sređena sjajno, potpuno meksički, a objekt je u cjelini jako uredan i čist, dok se u mirišljavom wc-u može jesti s poda.

Prvi dojam posjete ovom mjestu nakon gotovo 20 godina je dakle fenomenalan. Konobar koji nas je primio jako je ljubazan i uslužan, dao nam je stol iako je već bio rezerviran. Međutim, kada nam je donio jelovnike, uvjerili smo se u još jednu konstantu Mex Cantine. 

Nevjerojatno visoke cijene

Preskupa je. Zdjelica gazpacha, hladne juhe od rajčice i avokada, košta jebenih 45 kuna (?!), a kako u ponudi nema dječjeg menua, za oba klinca smo na preporuku konobara i bez gledanja cijene u jelovniku uzeli jednu porciju Pollo fronteriza, što je zapravo pohana piletina.

Ovaj komadić tarta košta bezobraznih 35 kuna

Savjetovao nam je da uz to uzmemo i pomfrit. Kada je došao račun, vidjeli smo da tako nešto, najobičnije i najbazičnije, i to prilično skureno u fritezi, košta 85 kuna (?!). Torta od limuna koju smo uzeli za desert je zapravo najmanja moguća šnita tarta, sićušna čak i za dječju porciju, ali košta nevjerojatnih 35 kuna.

Podsjećamo za usporedbu da smo u jako mondenoj, nejeftinoj, ali sjajnoj Ježevoj kućici komadinu izvrsne torte od jagoda, duplo veću od ove, platili 30 kuna. Čisto kada vam mudraci i kužeri bezobrazno visoke cijene krenu opravdavati time da to "toliko vrijedi" i da je to zato što je "sve poskupjelo".

Gazpacho je sjajan, ali zdjelica je 45 kuna

No vratimo se na početak, točnije juhe. Uzeli smo po jednu hladnu i toplu. Gazpacho je bio sjajan. Bogat, ukusan, mirisan, sjajno zblendanih sastojaka, primjerene žestine i što je za ovo vrijeme najbitnije, svježine. Međutim, 45 kuna...

Užasna juha od crnog graha

Druga juha, De frioles negros ili pikantna juha od crnog graha (30 kuna), sušta je suprotnost prvoj. Ne samo zbog toga što je ova vruća nego i što ništa ne valja. Trudili smo se, čak i na silu jedući, naći joj neki smisao ili okus kada već izgleda neatraktivno, ali ni uz najbolju volju nismo uspjeli otići dalje od bljutave šarf lokve.

Nemamo ništa protiv pikantnih jela, upravo suprotno, ali ovdje je da pikantnost sama sebi svrha, a juha nema ništa osim nje za što bismo se mogli uhvatiti. Za glavno jelo odabrali smo Gorditas jer znamo da to na španjolskom znači debeljuce, a kako kod hrane, kao i kod žena, više volimo da ljulja nego da žulja, nije bilo dvojbe.

Debeljuce imaju sve osim meksičke karizme

Uzeli smo varijantu "de res". To su dvije pečene, naravno, deblje tortilje s junećim ramstekom, sirom, zelenom salatom, rajčicom, avokadom i namazom od graha (85 kuna). Na ovim debeljucama je solidna porcija mekanog, fino pečenog i začinjenog ramsteka na posteljici (sprdamo se) od avokada, koji je jako dobar u kombinaciji s mesom i povrćem.

Sve je to dobro, ali fali ono nešto, neka posebnost ili začin koji bi izazvao vau efekt i više ga približio Meksiku. Drugo glavno jelo bile su Enchiladas Mezclada, dvije tortilje punjene piletinom i junećim ramstekom s enchilada umakom (95 kuna). Sve što smo naveli za gordite vrijedi i za ove enchilade.

Enchilada je okej, ali ovo može svatko napraviti doma

Okus je dobar, porcija više nego korektna, ali ovo je jelo kakvo praktički većina ljudi bez ikakvog kulinarskog umijeća može napraviti doma. Izvanserijsko je zato bilo glasovito katalonsko pivo Estrellla Damm.

Estrella je doista zvijezda

Odlični osvježavajući točeni lager od pola litra (25 kuna) čije ime znači zvijezda savršeno se sljubio s jelima, a i vječno smo mu zahvalni što nam je efektno sprao užasan okus notorne juhe od crnog graha. Ništa nam pak ne može sprati okus toga što je Mex Cantina preskupa.

OCJENE
Koliko platiš: Previše 
Koliko se najedeš: Kako čega 
Ukupni dojam: Kontradiktoran. Ima dobrih i loših strana, ali previsoke cijene su najgora 

POJEDINAČNO (napominjemo da Gazpacho, Pollo Fronterizo i Tarta de Limoncillo u startu dobivaju dvije zvjezdice manje zbog previsoke cijene/premalih porcija)
Gazpacho 
Sopa de Frioles Negros 
Pollo Fronterizo 
Gorditas de Res 
Enchilada mezclada 
Tarta de limoncillo 
Estrella pivo 
Cijene 
Čistoća 
Ljubaznost