Butković za siromašne u Vinceku: Slastice bez karaktera i osoblje bez ljubaznosti

Foto: Zvonko Alač

VINCEK je desetljećima simbol, pa i sinonim za slastičarnicu ne samo u Zagrebu nego i šire. U objekte tog imena, prvo u Zvonimirovoj i posebno u Ilici, cijeli jedan vijek mase željne slatkog odlaze po defaultu, kao da ne postoje druge slastičarnice. Zagrepčani i njihovi gosti po svoj fiks šećerom praktički bez razmišljanja idu tamo, premda ondje ni kolači ni sladoledi nipošto ne spadaju u bolje proizvode tog tipa.

Institucija u koje se ide po inerciji

Razlozi za to su što Vincek ima slastičarnice na elitnim lokacijama te što je industrija s velikim izborom uvijek dostupnih i svježih proizvoda. Vincekovi proizvodi su i nešto jeftiniji nego u slastičarnicama koje nude bolje slastice, što također doprinosi tome da toliko dugo ima brojnu i vjernu publiku.

Posljednjih godina Vincek se proširio po cijelom Zagrebu s većim objektima nego što su oni u kojima je postao fenomen te tako još uspješnije odolijeva naletima ostalih, daleko boljih i skupljih slastičarnica, od kojih su neke također prerasle u lance.

U Vincek smo došli nakon dugo vremena. Nadali smo se da ćemo na divnoj terasi naći nešto novo

Tako smo i mi za recenziju odabrali novi Vincek, onaj u stambeno-poslovnom kompleksu uz jezero i park Bundek. Lokal u kojem smo konzumirali Vincekove proizvode ima prostranu i jako lijepu terasu, a silom prilika kasnije smo se uvjerili da je takav i interijer.

Već dugo nismo bili u Vinceku ni kušali njegove kolače i sladolede, pa smo se nadali da se širenjem posla poboljšala i ponuda te što je najbitnije, njena kvaliteta. Ubrzo smo se uvjerili da se Vincek praktično nije pomaknuo od 90-ih. Za konzumaciju smo odabrali kolače i sladolede s prigodnim, "ljetnim" predznakom. 

Bezlična naranča i čokolada

Prva je na rasporedu bila torta od naranče i čokolade, ali ne u klasičnoj, tamnoj Jaffa izvedbi, nego njena uvjetno rečeno "ledenovjetrovita" varijanta, u kojoj prevladavaju bijela krema i glazura od šlaga. Naranča je zastupljena kompaktnim slojem hladetinaste teksture, a priča je zaokružena i slojem klasične čokolade. Ova torta je solidna, ali ništa više od toga. Osnovno obilježje: bezličnost.

Klasik voćnih slastica je najbolje od Vincekove ljetne ponude

Slijedio je ledeni vjetar. Klasik voćne podvarijante među slasticama ne treba posebno predstavljati. Šlag, beze kora, kivi, vanilija, beze kora, jagoda, beze kora, banana... Pri dnu je nedostajalo torte jer je otkrhnuta ali bez obzira na to ovo je bio najbolji od tri ljetna kolača koje smo probali u Vinceku. Glavna odlika mu je, kao i što treba biti, svježina. Voće u punjenju također se doima friškim.

Previše šlaga zagušilo jagode u najvećem razočaranju

Košarica s jagodama pak je najviše obećavala imenom i izgledom, a ispostavila se najvećim razočaranjem. Na pogled se doima divnom i izglednim favoritom. U košarici od prhkog tijesta je krema prekrivena komadima jagoda i laticama badema, ali okus jagoda zaguši ono što dominira većinom kolača u Vinceku, a ponajviše ovim, a to je šlag. I to onaj najbljutaviji industrijski.

Naravno da je jeftinije natrpati kolač šlagom nego uložiti u više kreme, pa je tako i ovom daleko više pristaje ime košarica sa "šlagom" nego s jagodama. Unutar mase šlaga krije se ipak krema, ali nije nas se dojmila, kao ni košarica, koja je u jednom dijelu imala čak i malo užegnut okus. 

Sladoledi nisu loši, ali nakon nekoliko minuta sjećate se samo šećerne vodice

Probali smo četiri vrste sladoleda: Mango, malinu, pistaciju i jagodu. Ni uz najbolju volju ne možemo vam imalo podrobnije pisati okuse ovih sladoleda. Oni nisu loši, ali su... bezlični. Ono arome što na početku konzumacije i osjetite, uskoro prekrije i izdominira vodenasti i šećerni aftertejst. Nedopustivo za sladoled kojeg kuglica košta 12 kuna.

Neljubaznost, neuslužnost i bezobrazluk osoblja

Moramo se osvrnuti i na neuslužnost i nepristojnost osoblja u Vinceku. Konobar koji nas je dočekao na terasi bio je ljubazan, ali sam, znajući da je ovdje veliki izbor, prije narudžbe ušao u lokal kako bi sam razgledao vitrine s kolačima i sladoledom i tako odlučio što naručiti.

Pozdravio sam na ulazu, ali mi nitko od tri djelatnice za pultom nije odzdravio iako je bilo prazno, ali mi se zato za kratko vrijeme što sam povirio u dvije vitrine, svaka po jednom obratila nadrkano-iritantnim uzlaznim "Izvoliteeee..." iako sam već prvoj rekao "Hvala, samo gledam da vidim što ću reći konobaru da nam donese na terasu." Isto sam ponovio i drugoj, a treću samo što nisam poslao tamo gdje se takvi šalju. 

Tek što smo počeli jesti kolače i sladolede na terasi, na nas je navalio roj osa. Kako bismo izbjegli neugodnosti i ubode, odmah smo krenuli u lokal, pri čemu sam ja u dvije ture i naravno bez tacne, s terase u interijer nosio ruksak, četiri čaše vode, tri kolača i dvije posude pune sladoleda.

Premda se jedan konobar koji služi na terasi pri tome mimoišao sa mnom, a drugi me morao vidjeti, nijedan se nije niti ponudio da mi pomogne ili rekao ono što bi u ovakvoj situaciji morao kazati, a to je npr. "Gospodine, ostavite to i uđite unutra, ja ću vam donijeti."

Neljubazne nadrkanuše za pultom nastavile su u istom tonu i kada smo se preselili unutra. Zamolili smo ih još za tortu od čokolade (potpuno bezukusna i suha, tako da nema veze što je samo 19 kuna) i premda je narudžba bila kratka i jasna, ni nakon deset minuta nisu nam je niti dale na pult, niti rekle našem konobaru da nam je donese.

Vincekova jedina prednost u odnosu na odlične slastičarnice su cijene, ali proizvodi mu nisu vrijedni nevelike uštede

Isto su ponovile i paru koji je ušao nakon nas, na što su se ti gosti poslije nepotrebnog predugog čekanja s pravom naljutili. Zaključak je da je Vincek ostao tamo gdje je bio prije 30 godina, ali u lošem smislu. Nije to simpatični old school iz bakine kuhinje ili knjige s receptima, nego dosadna prastara industrijska konfekcija.

Nakon nje ostaje tek preslatki okus šlaga i gorčine zbog nedopustivo bezobraznog osoblja. Vincek što se kolača i torti tiče jest nešto jeftiniji od novih popularnih slastičarnica po Zagrebu koje imaju daleko bolje proizvode, ali slastičarnice se ionako ne posjećuje često pa je nejasno zašto bi itko išao u Vincek pored toliko sjajnih slatkih mjesta u gradu.

OCJENE
Koliko platiš: Povoljno, ali radije bismo platili više, a kvalitetnije 
Koliko se najedeš: Okej 
Ukupni dojam: Povoljni, ali samo jestivi kolači s previše šlaga, preskupi i tek prolazni sladoled te nedopustivo neljubazno osoblje 

POJEDINAČNO
Torta od naranče i čokolade 
Ledeni vjetar 
Košarica s jagodama 
Sladoled 
Cijene 
Čistoća 
Ljubaznost