Tuna iz konzerve jedna je od najčešćih namirnica u hrvatskim kuhinjama. Brza je, dostupna, relativno jeftina i lako se uklapa u razne obroke - od salata do sendviča i tjestenina. Često se doživljava i kao "zdrava opcija", no koliko je ta reputacija zaista opravdana? Odgovor, kao i obično, nije crno-bijel.
Tuna iz konzerve bogata je proteinima, što je čini zasitnom i pogodnom za one koji žele kontrolirati tjelesnu težinu ili povećati unos bjelančevina. U prosjeku sadrži malo kalorija, osobito ako je konzervirana u salamuri ili vodi, a ne u ulju.
Osim toga, tuna je dobar izvor vitamina B skupine, posebno vitamina B12, koji je važan za živčani sustav i stvaranje crvenih krvnih stanica. Sadrži i minerale poput selena i fosfora, koji doprinose normalnom funkcioniranju organizma.
Još jedna često isticana prednost su omega-3 masne kiseline, poznate po pozitivnom učinku na zdravlje srca i krvnih žila. Iako ih konzervirana tuna ima manje nego svježa ili masnija riba poput lososa, i dalje predstavlja vrijedan izvor.
>> Salata od tunjevine i tjestenine
>> Pašteta od tune
Najčešća zamjerka konzerviranoj tuni odnosi se na sadržaj žive. Tuna je velika grabežljiva riba i tijekom života nakuplja teške metale, uključujući živu. Iako su količine u konzerviranoj tuni uglavnom unutar dopuštenih granica, pretjerana i česta konzumacija može predstavljati rizik, osobito za trudnice i djecu.
Drugi problem može biti sol. Mnoge konzerve tune sadrže znatne količine natrija, što može biti nepovoljno za osobe s povišenim krvnim tlakom. Iako postoje varijante s reduciranim udjelom soli, potrošači ih često zanemaruju.
Treba spomenuti i tunu u ulju - iako je okusom privlačnija, znatno je kaloričnija. Ulje u kojem se tuna nalazi često je rafinirano biljno ulje, koje nema posebnu nutritivnu vrijednost.
Tuna iz konzerve može biti dio uravnotežene prehrane, ali nije namirnica koju bi trebalo jesti svaki dan. Najbolji izbor je tuna u vodi ili salamuri s manjim udjelom soli, a preporuka je konzumirati je umjereno i kombinirati s drugim vrstama ribe.
Drugim riječima, konzervirana tuna nije ni čudesna superhrana ni prehrambeni neprijatelj - ključ je, kao i uvijek, u količini i pametnom odabiru.