Riba iz konzerve često je podcijenjena, a zapravo može biti jedan od najpraktičnijih i najzdravijih dodataka prehrani. Dug rok trajanja, povoljna cijena i jednostavna priprema čine je čestim izborom, ali pitanje se uvijek ponavlja: koja je riba iz konzerve najbolja i na što treba paziti pri kupnji? Od tune do sardina, razlike su veće nego što se čini na prvi pogled.
Ako pitate nutricioniste, sardine često završe na samom vrhu. Riječ je o manjoj plavoj ribi bogatoj omega-3 masnim kiselinama, kalcijem, vitaminom D i proteinima. Budući da su male i niže u prehrambenom lancu, sardine u pravilu sadrže manje teških metala od većih riba.
Posebno su dobar izbor ako su konzervirane u maslinovom ulju ili vlastitom soku, a bonus je što se jedu cijele - s kostima koje su izvrstan izvor kalcija.
>> Pašteta od sardina prema receptu Mary Berry
Tuna je najčešći izbor u konzervi, ponajviše zbog neutralnog okusa i svestranosti u jelima. Dobar je izvor proteina i praktična je za brze obroke, no treba biti umjeren. Veće vrste tune mogu sadržavati više žive, pa se preporučuje ne pretjerivati s učestalošću konzumacije. Bolji izbor su konzerve s oznakom “light tuna” ili one u vlastitom soku, bez dodatnih ulja i aditiva.
>> Salata od tunjevine i tjestenine
Haringa i skuša nutritivno su vrlo slične sardinama - bogate su zdravim mastima, vitaminima B skupine i omega-3 masnim kiselinama. Često su povoljnije, ali i aromatičnije, pa nisu svačiji prvi izbor. Inćuni se obično koriste kao dodatak jelima, ali i oni su nutritivno vrijedni. Zbog veće količine soli, važno je pripaziti na deklaraciju, osobito ako pazite na unos natrija.
Ako tražite najzdraviji izbor, manje plave ribe poput sardina, haringe i skuše često imaju prednost. Tuna je praktična i ukusna, ali je najbolje ne oslanjati se isključivo na nju. Ključ je u raznolikosti i čitanju deklaracija - jer ni svaka konzerva nije ista.