NADIA Caterina Munno poznatija je kao Pasta Queen, a nemoguće je da njene videorecepte niste zamijetili na društvenim mrežama. Ova karizmatična Talijanka zna sve o tjestenini i umacima i ne boji se ostatak svijeta naučiti kako se to radi, obavezno uz duhovite dosjetke.
Iako zna eksperimentirati, Nadia se, razumljivo, drži strogih pravila koja se vežu za pojedina talijanska jela, a to tako treba i ostati. Pa zamislite samo da netko u meso za sarmu ubaci kukuruz iz konzerve, u komišku pogaču komadiće ananasa ili kozice u vinski gulaš! Ne, ne i ne.
Ramsay ju je šokirao
S obzirom na gore rečeno, u redu je pretpostaviti kako Kraljica pašte ne bi bila sretna da vidi kako se netko neukusno šali s ostavštinom njenih predaka, a priličan šok uslijedio je kad je počela gledati recept jednog od najslavnijih chefova na svijetu, Gordona Ramsayja, za njegovu, kako je on zove, carbonaru gotovu u 10 minuta.
Šampinjoni, grašak, kiselo vrhnje
Umjesto špageta, Pecorina Romana, žumanjaka, crnog papra i guancialea, Ramsay u svojoj "carbonari" koristi slaninu, smrznuti grašak, šampinjone, creme fraiche, koje je jedna varijanta kiselog vrhnja, no kremastija i masnija od običnog, češnjak, čili, peršin i krivi sir - trebao bi ići Pecorino Romano, no Gordon koristi Grana Padano ili parmezan, što je Nadiu posebno razljutilo.
Njen brat koji se s njom često pojavljuje u videosnimkama ostao je zabezeknut kad je chef Ramsay išao provjeriti jesu li špageti kuhani, i to na način koji je kul vjerojatno tek djeci mlađoj od šest godina - bacio je špagete u zrak da vidi hoće li ostati zalijepljeni za strop.
Nema smisla da dalje prepričavamo, najbolje je da pogledate video:
>> Recept za "carbonaru" Gordona Ramsayja
Taste Atlas o carbonari
Carbonara kakvu danas poznajemo priprema se jednostavnim miješanjem špageta s guancialeom (slanina od sušenih svinjskih obraza), žumanjcima i sirom Pecorino Romano. Unatoč svojoj jednostavnosti, ovo jelo ostaje jedno od omiljenih u Rimu, a jednako popularno i u cijeloj zemlji, ali i svijetu.
Iako se carbonara danas smatra tipičnim rimskim jelom, njezino je podrijetlo prilično nejasno i često osporavano. Ime je navodno izvedeno od karbonara, drvosječa i ugljenara koji su živjeli u Appeninskim planinama sjeveroistočno od Rima, i koji su navodno kuhali svoju tjesteninu na vatri od tvrdog drvenog ugljena i polijevali je jajima i sirom.
Druga popularna teorija tvrdi da je carbonara izumljena nakon oslobođenja Rima 1944., kada je nestašica hrane bila tolika da su savezničke trupe dijelile slaninu i jaja u prahu, koje bi lokalno stanovništvo zatim miješalo s vodom kako bi napravilo umak za tjesteninu.