TRŽIŠTE retro videoigara u proteklih je nekoliko godina prošlo niz uspona i padova, ali još uvijek ima prostora za eksploataciju.
Nakon Nintenda koji je na bezbroj načina i s više ili manje uspjeha oživio neke svoje starije sustave (mini NES i SNES konzole, Game & Watch i emulatori u sklopu pretplate koju će, sudeći prema nekim napisima, uskoro obogatiti katalogom igara za Game Boy Advance) i kineskih prijenosnih retro konzola koje su preplavile (i prezasitile) tržište, ekipa iz Retro Gamesa dohvatila se i starih računala.
Njihov C64 Mini bio je simpatični dodatak "mini" ponudi koju su kasnije pojačali i većom verzijom s funkcionalnom tipkovnicom, ali "u sridu" su pogodili tek svojom najnovijom konzolom A500 Mini. O razlozima ćemo nešto kasnije.
Povratak legendarne Amige 500 fenomenalna je vijest za nostalgičare koji su kasnih osamdesetih i ranih devedesetih ušli u svijet videoigara i upoznali se s računalom koje je postavilo temelje, ne samo za vizualno impresivne naslove (za to vrijeme) već je postala i platforma na kojoj su neki učinili prve korake što se tiče stvaranja glazbe, animacija i programiranja.
Retro Games koncentrirao se samo na gaming aspekt priče (iako, postoji mogućnost da pokrenete i Workbench) i posao su odradili više-manje besprijekorno.
Što je u kutiji?
U kutiji se, osim same konzole, nalaze i USB miš, gamepad koji je posveta kontroleru s CD32, HDMI kabel i kabel za napajanje te upute. Dakle, sve ono što biste i očekivali. I premda će nekima odmah zazvoniti da CD32 nije kontroler koji će adekvatno zamijeniti klasični džojstik, koji je u to vrijeme bio neizostavni dio dodatne opreme, mogućnost mapiranja tipaka na gamepadu za svaki naslov pojedinačno donekle će olakšati vaše muke.
Ono što se ispočetka također može pokazati kao problem je činjenica da je tipkovnica i u ovoj verziji nefunkcionalna, tu je isključivo zbog "šminke", ali mogućnost aktiviranja virtualne tipkovnice riješit će većinu problema s kojima ćete se susretati u najvećem broju videoigara. Osim toga, uvijek možete spojiti tipkovnicu na jedan od USB ulaza.
Najbitnije su igre
A500 Mini postoji isključivo zbog videoigara, a osim 25 naslova na glavnom zaslonu, kolekciju možete podebljati više-manje svim igrama koje ste imali ili oduvijek željeli imati. Naime, na samo jedan USB stick možete pohraniti svoje kompletno gaming djetinjstvo, a 4GB bit će više nego dovoljno da to učinite jer konzola ima podršku za WHD format, što u kratkim crtama znači da ćete lako doći do svega što vam padne na pamet.
Što se spomenutih 25 igara tiče, Retro Games pokrio je dio terena. Vrlo mali dio terena, ali pokušali su. Tu su akcijski klasici kao Alien Breed i The Chaos Engine, sportski naslovi kao što su Kick Off 2 i California Games, simulacije F-16 Combat Pilot i Stunt Car Racer, avanture Another World i The Lost Patrol, point & click favorit Simon the Sorcerer, svemirska pucačina Project-X, platformeri Titus the Fox i Zool, fliper klasik Pinball Dreams i, naravno, Wormsi.
E sad, to je, dakako, smiješno mala kolekcija koja ni približno ne pokriva sve one klasike koje smo obožavali igrati, ali za manje od pola sata stvorit ćete vlastitu kolekciju, prebaciti je na USB i uživati u onome što volite jer Retro Games cijeli je proces maksimalno pojednostavio.
Prošao sam gomilu naslova i nisam se susreo ni s jednim ozbiljnim problemom emulacije koji nisam mogao popraviti kratkim prtljanjem po vrlo preglednim i minimalističkim menijima. Osim toga, sustav snimanja pozicija preuzet je s mini konzola kao što su NES/SNES Mini, a A500 Mini pokriva i naslove za A1200 kojih nema puno, ali postoje.
A gdje je džojstik?
I dok igre za koje je potreban miš funkcioniraju onako kako treba, trebalo mi je vremena da se naučim na kontroler jer radi se o meni neprirodnom načinu igranja igara za ovu platformu. Retro Games prodaje i The Joystick koji je modernizirana verzija Competition Pro klasika, a vjerojatno postoji i relativno jednostavan način da na USB ulaze spojite svoje stare Quickshotove ako ih još uvijek imate.
No nije mi trebalo puno da se naviknem na kontroler koji je više u stilu onih za NES, SNES i Segu Genesis. Uz malo mapiranja, sve je prilično jednostavno prilagoditi vlastitim potrebama. Pogotovo ako je riječ o platformerima koji su najotvoreniji za gamepad.
Dobra stvar je i to što su i miš i gamepad kvalitetni. Retro konzole vrlo često djeluju kao da štede na materijalu pa dobivate jeftine plastične kontrolere koji debelo kaskaju za onime što se proizvodilo prije ili što dolazi uz konzole velikih igrača kao što su Sony, Microsoft ili Nintendo. Ovdje to nije slučaj. Štoviše, ugodno će vas iznenaditi i miš i gamepad.
Mali problem s kojim ćete se susresti je gomila kablova kojih je previše za minijaturnu konzolu, ali to je zapravo jedini pravi problem povezan s A500 Mini.
Isplati li se?
Glavno pitanje je isplati li se.
Odgovor na ovo pitanje ovisi o tome koliko ste nostalgični. Za početak, cifra od 1100 kuna nije mala za kopiju prastarog računala koje nema funkcionalnu tipkovnicu i generalno je usredotočena samo na videoigre. Uspjeh konzole bit će dodatno ograničen i time što Amiga nije bila pretjerano uspješna bilo gdje osim u Europi, gdje je ostvarila 85 posto prodaje.
Isto tako, emuliranje igara za Amigu relativno je jednostavan proces koji bez problema možete odraditi čak i na slabašnom prijenosnom računalu. Drugim riječima, A500 Mini je zgodan ukras za fanove retro gaminga, ali za razliku od mini komodorca, Amiga ima gomilu naslova koji su savršeno ostarjeli i u kojima bez ikakvih problema možete uživati i danas.
Ima li danas mjesta za Amigu?
Naime, retro naslovi imaju specifičan period u kojem funkcioniraju, a Amiga je postojala baš u tom razdoblju.
Taj fenomen najjednostavnije je objasniti na primjeru Super Marija iz 1985. koji je i dan danas savršeno igriv, dok će većina toga s prvog PlayStationa izgledati zastarjelo. C64 je unatoč ogromnom broju igara i činjenici da je na ovim prostorima dominirao osamdesetih, "nespretno" ostario i više nema taj šarm koji su NES ili Game Boy uspješno održali sve do danas.
Primjerice, više manje sve 3D simulacije s Amige izgledaju očajno i teško će vas ponovno privući osim ako niste bili baš zagriženi fan, ali postoji dovoljno toga u čemu će uživati čak i današnji klinci, naviknuti na neusporedivo profinjenije igre.
Franšize kao što su Cannon Fodder, Alien Breed, Worms ili Lemmings još su uvijek prokleto zarazne kao što su bile i prvog dana kada ste ih zaigrali. Iznenađujuće velik broj tzv. euro platformera mogao bi vas iznenaditi jer imaju vrlo specifičan retro štih, koji će vas natjerati da se u njih ponovno zaljubite, a isto vrijedi i za flipere, brojne beat em up naslove, arkadne vožnje i point & click klasike.
Kad se sve zbroji i oduzme, Amiga 500 se vratila i predivno je vidjeti da za nju još uvijek postoji mjesta na videoigrama prezasićenom tržištu.