KADA je veterinar Jon Geller 13. ožujka iz Colorada krenuo na granički prijelaz Ukrajine i Rumunjske, imao je dva velika kovčega puna veterinarskih potrepština i nije znao što očekivati.
"Povezao sam se s nekoliko lokalnih veterinara koji imaju klinike nedaleko od lokacije na koju sam išao. Rekli su mi da dođem. Jedan od njih bio je prijatelj s jednim graničnim policajcem pa smo uspjeli uspostaviti veterinarsku kliniku odobrenu od vlade u velikom šatoru koji smo podigli na graničnom prijelazu", ispričao je Geller za Today.
Granična postaja postala je svojevrsno olimpijsko selo s nizom šatora koje vode volonteri iz cijelog svijeta nudeći svoje usluge izbjeglicama koji bježe iz svoje zemlje nakon početka ruske invazije, kaže Geller.
Radio je s domaćim veterinarima, kao i volonterima Veterinarskog fakulteta u Zagrebu i kaže da su se upravo oni pokazali neprocjenjivi kao prevoditelji. Studenti veterine pomogli su u stvaranju medicinskih obrazaca prevedenih na ukrajinski.
"U početku su nam većinom dolazili izbjeglice sa svojim kućnim ljubimcima, oni koji su se prevozili automobilima. Bilo je podjednako pasa i mačaka. Oni koji su išli pješice nisu mogli sami prevesti svoje veće pse i morali su ih ostaviti. Onda se to pretvorilo u drugu skupinu koja nam je počela pristizati. To su bile ukrajinske spasilačke ekipe koje su skupljale napuštene kućne ljubimce i dovodile ih u grupama u Rumunjsku, gdje se smještaju u skloništa", dodao je Geller.
Ovaj veterinar i njegov tim radili su do kasno u noć u svom plavom šatoru. Usput su liječili i rumunjske pse lutalice kojima je bila potrebna njega. No prvenstveno su se pobrinuli za izbjegličke kućne ljubimce kako bi im omogućili nastavak putovanja diljem Europe.
Geller pojašnjava da postoji europska putovnica za kućne ljubimce u kojoj se nalaze podaci kao što su dokazi o cijepljenju protiv bjesnoće, mikročipiranju i dehelmintizaciji. Tim je također osigurao druga cjepiva i liječio kućne ljubimce od ušiju, krpelja, buha, unutarnjih parazita, kožnih problema i infekcija.
Jedan Ukrajinac stigao je sa svojim belgijskim ovčarom.
"Bili su samo njih dvojica. Jedan od studenata veterine nam je prevodio što govori, on je htio pričati samo o svom psu. Pokušavao je iz istočne Europe doći do zapadne gdje su mu supruga i obitelj", prisjeća se Geller.
Međutim, problem je bio u tome što je radio na ruskom ribarskom brodu i imao je ruske kreditne kartice, koje su mu blokirane zbog međunarodnih sankcija. Nije imao novca i ostao je bez goriva. Skupina mu je dala dovoljno novca da se odveze u Austriju, gdje je ponovno ostao bez novca i goriva. Onda su studenti iz Gellerovog tima organizirali da mu novac da netko iz Njemačke.
"Trebalo mu je pet dana da se poveže s obitelji, ali on i njegov pas su uspjeli. Toliko je bio zaljubljen u svog psa. Samo nam je pokazivao njegove snimke na mobitelu", dodaje.
Iako se Collins krajem ožujka vratio doma, uskoro ponovno planira u Europu kako bi pomogao u postavljanju drugog šatora na ukrajinskoj granici, u kojem će biti smješteni ljubimci koji se cijepe protiv bjesnoće pa provode 21 dan u karanteni prije nego što mogu ući u Rumunjsku.
Njegova neprofitna organizacija The Street Dog Coalition pruža besplatne veterinarske usluge beskućnicima.
"Ljudi sa svojom djecom, kućnim ljubimcima i prtljagom pješice bježe iz Ukrajine i ne znaju gdje će završiti. Slike koje smo vidjeli bile su doista teške", kaže.
Geller je inače 71-godišnjak koji ne puši, ne pije i ne jede meso pa se šali da se "pokvario" u inozemstvu. Grci koji su imali obližnji restoran natjerali su ga da puši grčke cigarete. Rumunjski granični policajci upoznali su ga s voćnom votkom, a neprofitna organizacija World Central Kitchen podijelila je obilne porcije piletine i svinjetine, koje je jeo s guštom.
Duboko je dirnut iskustvom i raduje se povratku kako bi pomogao više kućnih ljubimaca iz Ukrajine.
"Na mene je najveći utjecaj imalo nevjerojatno ujedinjenje ljudi iz cijeloga svijeta za ukrajinske izbjeglice. Pozitivna energija koju sam osjetio me oduševila. Kad smo to zadnji put osjetili?" pita se.