STAROST je neizbježna. Dok smo sasvim mala djeca, primjećujemo je na potpuno drugačiji način. U starim, naboranim rukama naših djedova i baka vidimo sigurnost. Kasnije, kada ti ljudi polako počnu odlaziti s ovoga svijeta, jedan po jedan, postajemo svjesni starosti kao prolaznosti, starosti koja vodi u potpuni nestanak.
Smrt bližnjih na neki nam način otvori oči, no ona nas, također, čini anksioznima, tužnima i preplašenima. Upravo to dogodilo se fotografkinji Isi Leshko. Nakon što se susrela s majčinim Alzheimerom, postala je užasnuta prolaznošću, bolešću i smrću. Morala je pronaći neki način da se sa svim tim suoči, a kako je fotografija njezina velika ljubav, odlučila je sve to riješiti pomoću objektiva.
Počela je fotografirati spašene životinje na farmama i u prihvatilištima, a nakon gotovo desetljeća rada, izdala je knjigu "Dozvoljena starost: Portret starijih životinja na farmama i skloništima".
Tako se, pomažući životinjama i baveći se humanitarnim radom, suočila sa svojim strahovima. Isa putem svojih fotografija ljudima želi približiti starost te im pokazati da i starije, gotovo nemoćne životinje imaju pravo na dostojnu starost i smrt. Ona je glas onih koji ne mogu govoriti! Njezine snažne fotografije pogledajte u nastavku.