PSI BAŠ kao i ljudi trebaju održavati redovitu tjelesnu aktivnost. Pravilna rutina vježbanja može spriječiti pretilost, potaknuti zdravlje zglobova i mišića, poboljšati kardiovaskularno zdravlje i ojačati vezu s vašim psom. Svaki pas je drugačiji, a time se razlikuje i njegova rutina vježbanja.
Postoji nekoliko čimbenika koji utječu na potrebe pasa za tjelesnom aktivnošću, a koje treba uzeti u obzir kada se razmišlja o tjelesnoj aktivnosti kućnog ljubimca. Iz The Spruce Pets su izdvojili nekoliko čimbenika na koje vlasnici pasa trebaju obratiti pozornost.
Pasmina vašeg psa određuje potrebnu razinu aktivnosti. Dok mopsu može biti dovoljno 20-30 minuta lagane šetnje, aktivnije pasmine poput haskija zahtijevaju više intenzivnih šetnji.
Specifične karakteristike pasmine također utječu na intenzitet vježbanja. Psi s ravnim njuškama, poput mopsa, mogu imati poteškoća s disanjem i biti skloni iscrpljivanju ako ih se previše optereti. S druge strane, psi s dužim njuškama, poput haskija, obično lakše podnose intenzivnije aktivnosti, piše The Spruce Pets.
Dob psa utječe na njegove potrebe za vježbanjem. Štenci uživaju u kratkim aktivnostima, a preporučuje se pet minuta vježbanja po mjesecu starosti, jednom ili dvaput dnevno. Intenzivno vježbanje treba izbjegavati dok ne dostignu zrelu dob: male pasmine (6-8 mjeseci), srednje (12 mjeseci), velike (12-24 mjeseca). Stariji psi preferiraju kratke šetnje, posebno ako imaju zdravstvene probleme poput artritisa. Posavjetujte se s veterinarom prije uvođenja intenzivnijih aktivnosti.
Zdravstveni problemi poput artritisa, respiratornih i srčanih bolesti, pretilosti ili endokrinih poremećaja mogu smanjiti toleranciju vašeg psa na vježbanje. Za prilagodbu rutine uvijek se posavjetujte s veterinarom.
Osim čimbenika koji utječu na aktivnost, važno je znati i neke smjernice koje vlasnici pasa mogu pratiti. Ako želite da se vaši ljubimci počnu više kretati, primijenite neke od ovih korisnih smjernica:
Ako niste sigurni dobiva li vaš pas dovoljno tjelesne aktivnosti, obratite pažnju na njegovo ponašanje i zdravlje. Određene situacije koje se učestalo ponavljaju mogle bi biti pokazatelji kako nešto nije u redu, a što bi se možda moglo popraviti većom fizičkom aktivnosti.
Psi koji ne vježbaju dovoljno skloniji su problemima u ponašanju, osobito anksioznosti. To se može manifestirati kao cviljenje, lajanje, hodanje u krug, destruktivno ponašanje ili samoozljeđivanje. Grickanje predmeta, stalno donošenje igračaka ili ponavljanje molbi za izlazak van mogu ukazivati na to da vašem psu treba više aktivnosti i pažnje.
Nedostatak aktivnosti također povećava rizik od pretilosti i artritisa. U slučaju zdravstvenih problema, uvijek konzultirajte veterinara prije promjena u rutini.
Ležanje tijekom vježbanja, jako dahtanje, slinjenje, ukočenost ili šepanje nakon aktivnosti su znakovi prekomjerne aktivnosti. Pripazite na ove znakove i prilagodite intenzitet aktivnosti.