RIJETKI su oni koji nisu nikada viknuli na svog psa. Dogodi se nekada da reagirate prebrzo, ne promislite, odnosno da jednostavno pogriješite i pođete krivim putem. Sigurno tada shvatite da to niste trebali učiniti pa se ispričate svom psu, pokažete mu da vam je žao i za ispriku mu priredite dan za pamćenje. Svaki normalan i dobar vlasnik zna da deranje nije opcija te da su svaka galama i nasilje pogrešan smjer u odgoju i socijalizaciji psa.
To tvrde i stručnjaci. Na čelu s biologinjom Anom Catarinom Vieirom de Castro na portugalskom sveučilištu ispitali su 40 pasa iz škole u kojoj se lijepom ponašanju uče metodom nagrade te 50 pasa iz škole u kojoj se psi uče metodom averzije, odnosno gdje psima daju negativne asocijacije uz nepoželjno ponašanje.
Rezultati istraživanja pokazali su da su psi iz druge skupine, odnosno psi na koje se viče i kojima se grubo pristupa za vrijeme treninga i odgoja, manje sretni, manje zdravi, manje opušteni te manje uspješni u rješavanju zadataka koje dobiju. U njihovoj slini pronađena je veća količina kortizola (hormon stresa) te je dokazano da vikanje i averzivni treninzi na njih imaju i kratkotrajne i dugotrajne negativne posljedice.
Biolozi su u ovom istraživanju obratili pozornost i na stresno ponašanje koje se moglo iščitati kada su psi rješavali pred njih stavljene zadatke. Psi iz druge skupine su bili skloniji dizanju šapica, cviljenju, lajanju i zijevanju, što su očiti pokazatelji stresa kod pasa u ovakvim situacijama. Zaključak svega ovoga je da na pse nikako ne treba vikati te da nipošto ne treba birati grublje načine odgoja jer sve to utječe jako loše na zdravlje naših ljubimaca.