MONGI vlasnici pasa imaju naviku ostaviti upaljen televizor kada izlaze iz kuće, nadajući se da će pozadinska buka umiriti njihove ljubimce. No, pomaže li televizija doista psima kada su sami ili je to navika koja više tješi ljude?
Prema veterinaru i bihevioristu dr. Christopheru Pachelu, odgovor u potpunosti ovisi o psu. U razgovoru za Newsweek, Pachel je objasnio funkciju televizije za pse, kako prepoznati uživa li pas u gledanju te kada vrijeme pred ekranom može donijeti više štete nego koristi.
Dvostruka uloga televizije za pse
Pachel smatra da televizija ima dvije glavne funkcije. Prva je stvaranje zvučne kulise koja može prikriti zvukove koji bi inače uznemirili psa, poput grmljavine, vatrometa ili buke s gradilišta. Druga je obogaćivanje okoline, pri čemu neki psi aktivno reagiraju na zvukove i slike koji im zaokupljaju pažnju dok su sami.
Znakovi da vaš pas uživa u programu
Jedna od čestih pogrešaka koje vlasnici rade, kaže Pachel, jest pretpostavka da pas uživa u televiziji samo zato što se neki kanali reklamiraju kao zabava za pse. On potiče vlasnike da pažljivo promatraju govor tijela svojih ljubimaca.
Psi koji uživaju u gledanju mogu se okrenuti prema ekranu, vizualno pratiti objekte u pokretu ili izgledati opušteno i znatiželjno. Neki će opušteno mahati repom ili pokazivati razigrano ponašanje, poput poziva na igru, osobito kada se na ekranu pojave druge životinje.
Kada je vrijeme za promjenu kanala
S druge strane, angažman nije uvijek pozitivan. Neki psi mogu pokazivati znakove stresa, uključujući napeto držanje, uši zabačene unatrag, spuštenu glavu, širom otvorene oči, oblizivanje, učestalo zijevanje ili povijen rep.
"Nemojte ništa pretpostavljati niti projicirati svoje osjećaje. Promatrajte svog psa", savjetuje Pachel. Napomenuo je da se reakcije mogu mijenjati čak i tijekom gledanja istog sadržaja. Pas može uživati u jednoj sceni, a postati tjeskoban tijekom druge, pogotovo ako se zvuk ili slika naglo promijene. Zbog toga Pachel preporučuje da se sadržaj "testira" tijekom nekoliko dana ili tjedana.
Što kažu istraživanja?
Znanstvena istraživanja potvrđuju Pachelova zapažanja, pokazujući da se interes pasa za televiziju značajno razlikuje. Studija iz 2024. godine, objavljena u časopisu "Applied Animal Behaviour Science", otkrila je da pokreti na ekranu snažno privlače pažnju pasa, a najzanimljiviji su im videozapisi s drugim životinjama, posebno psima.
Istraživači su također utvrdili da dob i kvaliteta vida utječu na interakciju psa s ekranom. U međuvremenu, studija iz 2025. u časopisu "Scientific Reports" pokazala je da osobnost psa utječe na njegove reakcije. Pssi koji se lako uzbuđuju češće su pratili pokrete na ekranu, dok su plašljivi ili tjeskobni psi bili osjetljiviji na zvukove nego na sliku.
Može li pas provesti previše vremena pred ekranom
Pachel nije zabrinut zbog prekomjernog gledanja televizije kod većine pasa. Problem nastaje kada vrijeme pred ekranom počne zamjenjivati osnovne potrebe psa. "Ako primijetimo da pas gubi interes za šetnje, druženje s vlasnicima ili igru, tada se trebamo zapitati razvijamo li nezdravo ponašanje", rekao je.
Naglasio je da psima i dalje trebaju tjelovježba, socijalna interakcija, trening, njuškanje, igra i drugi oblici obogaćivanja okoline. Televizija to može nadopuniti, ali ne i zamijeniti. Dodao je da stariji pas vjerojatnije može mirno ležati uz televizor nego vrlo aktivno štene.
"Ne postoji točno određeno vremensko ograničenje, ali upozorio bih vlasnike da dvodimenzionalna slika ne može zadovoljiti sve potrebe većine pasa", kazao je. "Ključ je u umjerenosti."
Odabir programa ovisi o psu
Kada vlasnik utvrdi da njegov pas voli televiziju, postavlja se pitanje što gledati. Za pse koji pate od separacijske anksioznosti, Pachel kaže da ljudski glasovi ponekad mogu biti utješniji od zvukova prirode. Razgovorne emisije ili podcasti mogu stvoriti osjećaj da je netko prisutan.
Drugi psi možda više vole programe o životinjama ili umirujuće prizore prirode. Ključ je u promatranju reakcija psa. "Također bih potaknuo vlasnike da koriste neku vrstu video nadzora", rekao je. "Ono što se psu sviđa dok je vlasnik prisutan, ne mora mu se sviđati i kad je sam kod kuće." Na kraju, zaključak nije vole li psi televiziju, već odgovara li televizijski program psu koji ga gleda.