Ponašanja koja upućuju na potrebitost često se lako zanemare na početku veze jer sve djeluje uzbudljivo i novo. Stalno dopisivanje ili potreba za pažnjom mogu se pogrešno protumačiti kao entuzijazam. No kako se odnos razvija, takve navike prestaju djelovati slatko i počinju opterećivati.
Bliskost sama po sebi nije problem, ali kada partner postane jedini emocionalni oslonac, odnos lako prelazi u nezdravu dinamiku. Tada ponašanja koja proizlaze iz nesigurnosti i straha od gubitka veze počinju gurati muškarce dalje umjesto da ih približe. Prema stručnjacima i istraživanjima, upravo su to znakovi žene koja se toliko veže da na kraju često odbija muškarce.
Normalno je željeti kontakt s osobom do koje nam je stalo, ali ako netko zove više puta dnevno ili se ljuti kada ne odgovarate dok ste na poslu, to je znak upozorenja. Jedna studija pokazala je da su parovi čija se komunikacija uglavnom svodila na poruke bili manje zadovoljni vezom u usporedbi s onima koji su koristili različite oblike komunikacije, piše YourTango.
Potreba da se svaka sekunda provede s partnerom smatra se jednim od najizraženijih oblika privrženosti. Što se partner više "guši", veća je vjerojatnost da će izgubiti interes. Nedostatak sposobnosti da se uživa u vlastitom društvu često opterećuje odnos.
Imati nesigurnosti je normalno, ali stalna potreba za uvjeravanjem da je voljena i cijenjena upućuje na dublji problem. Istraživanja pokazuju da osobe koje neprestano traže potvrdu češće manje vjeruju partnerima, što dugoročno vodi nezadovoljstvu u vezi.
Ako netko napusti vlastite interese kako bi se u potpunosti uklopio u partnerov život, to je čest znak potrebitosti. Studija provedena na gotovo 1.200 parova u SAD-u pokazala je da su partneri sretniji kada imaju ravnotežu između zajedničkih i individualnih aktivnosti.
Istraživanje objavljeno u časopisu Social Psychological and Personality Science pokazalo je da se ljubomora često javlja kada partner provodi vrijeme s prijateljima, osobito onima suprotnog spola. Takva ljubomora ne mora nužno proizlaziti iz straha od prevare, već iz osjećaja ugroženosti vlastite uloge u partnerovu životu.
Ako partner traži vrijeme za sebe, a to se stalno ignorira, riječ je o ozbiljnom problemu. Parovi u kojima oba partnera zadržavaju autonomiju i osobni prostor su zadovoljniji, dok stalno zadiranje u granice narušava odnos.
Preuranjeno etiketiranje veze ili forsiranje ozbiljnih koraka prije nego što se partneri dovoljno upoznaju često stvara osjećaj pritiska. Takvo ponašanje može učiniti da se druga strana osjeća iskorišteno ili neshvaćeno.
Istraživanja pokazuju da učestalo javno objavljivanje o partneru, u kombinaciji s ljubomorom i nadzorom na društvenim mrežama, s vremenom smanjuje zadovoljstvo u vezi. Granice vrijede i u online prostoru, a ne vole svi biti stalno izloženi.
Potreba da se "kopa" po partnerovu okruženju često ukazuje na nepovjerenje. U zdravom odnosu privatnost se poštuje, a savjeti se traže od vlastitih prijatelja, a ne iz partnerova kruga.
Javni izrazi nježnosti mogu pozitivno djelovati samo ako su obje strane s njima ugodne. Forsiranje stalne fizičke bliskosti ili praćenje partnera na društvenim događanjima može stvoriti stres umjesto bliskosti.
Osoba koja se ne zna zauzeti za vlastite potrebe često ima nisko samopoštovanje. Takva dinamika može iscrpiti odnos jer se od partnera očekuje da stalno preuzima odgovornost.
Ako je jedini izvor zadovoljstva romantični odnos, na vezu se stavlja prevelik pritisak. Nedostatak vlastitog života izvan odnosa nije znak emocionalne stabilnosti.
Osobe s anksioznim stilom privrženosti često dramatiziraju i najmanje sukobe te ih doživljavaju kao prijetnju prekidom, što s vremenom narušava povjerenje i stabilnost odnosa.
Istraživanja ukazuju na to da kada jedan partner uporno zanemaruje emocionalne, fizičke ili osobne granice, zadovoljstvo vezom opada, a razina stresa raste.
Postoji zabluda da partneri moraju biti potpuno transparentni u svakom trenutku. Iako je iskrenost važna, nitko ne duguje potpunu emocionalnu izloženost u svakom aspektu svog života.