Foto: Press
SCENSKO-glazbena atrakcija Gregorian ove je subote, 16. veljače, u berlinskoj areni 02 World ispred sedam tisuća oduševljenih gledatelja započela svoju dosad najveću svjetsku turneju koja će obuhvatiti i tri velika koncerta u Hrvatskoj.
Koncert u Berlinu iskoristili smo za kratak razgovor s Frankom Petersonom koji nam je ispričao ponešto o počecima i njihovoj formuli za uspjeh.
1. Enigma je bio projekt koji se i danas smatra najuspješnijim izvoznim proizvodom u povijesti njemačke glazbene industrije. Projekt Enigme zajednički potpisujete vi pod pseudonimom F. Gregorian i Michael Cretu. Kako je ta suradnja započela i kako je Enigmi došao kraj?
Suradnja s Michaelom započela je još 1985. u vrijeme kada je on bio producent i suprug Sandre, njemačke pop pjevačice koja je u to vrijeme bila zaista popularna s hitom "(I'll Never Be) Maria Magdalena". Ja sam došao u Sandrin bend svirati klavijature, a s vremenom sam zajedno s Michaelom počeo producirati njezine pjesme. Ideja za Enigmu, a kasnije i Gregorian, nastala je iz moje fascinacije gregorijanskim koralom i filmom "Ime ruže" Umberta Eca. Definitivni kick-off projekta desio se 1989. godine kada sam posjetio kraljevski samostan San Lorenzo de El Escorial u Španjolskoj. Slučajno sam se našao tamo u vrijeme dok je crkveni zbor pjevao gregorijanske korale, a iz walkmana skupine djece koji su stajali do mene dopirali su beatovi suvremene glazbe. U tom trenu je sve kliknulo na mjesto. U to smo vrijeme Cretu i ja radili u zajedničkom studiju na Ibizi gdje su nastali i svi hitovi Enigme sve do 1998. kada sam ja izašao iz projekta jer se moja ideja ovakve glazbene produkcije temeljila na gregorijanskom koralu, a Cretu je htio ići u drukčijem smjeru pa je nastavio samostalno producirati nadolazeće albume Enigme.
2. Kada ste izbacili prvi album Gregoriana i smatrate li da ste s njima pronašli pravu formulu za uspjeh?
Prvi album je objavljen 1999. godine bio je to "Masters Of Chant" i svakako je nastavio uspjeh Enigme. O tome je li moja formula uspješna ili ne najbolje govori činjenica da Gregoriani traju, objavili smo 12 hit albuma, a u 24 države širom svijeta postigli smo platinaste naklade. Gregorian je projekt koji uvijek raste, mijenja se i nadograđuje u novom smjeru, a opet ostaje vjeran kombiniranju pop i rock glazbe s gregorijanskim koralom. Radimo tematski, svaki album ima neku svoju priču, a aktualni Epic Chants posvetili smo obradama filmske glazbe i hitovima iz popularnih svjetskih blockbustera. Ja već sada znam što ćemo objaviti u sljedeće dvije godine, uvijek planiram unaprijed i već krajem tekuće godine pripremamo novi materijal za naše fanove.
3. Kakav je odnos Katoličke crkve i Gregoriana, vaš album "The Dark Side" izazvao je snažne napade Katoličke crkve. Kako to tumačite?
Gregorian je glazbeno-umjetnički projekt. On nema nikakve veze s Crkvom ili vjeroispoviješću. Mi ne izvodimo crkvene pjesme, niti smo ikada tome naginjali ili se deklarirali kao projekt i izvođači koji podržavaju ili ne podržavaju bilo koju vjersku opciju.
Osobno sam agnostik i nikada nisam u svoj rad povezivao s bilo kojom vjerom. Protekli album je bio više gothic orijentacije i njime smo samo htjeli pokazati Gregorian u jednom drukčijem svjetlu, jednako kao što nam je tada gothic-rock glazbeni izričaj bio inspiracija za taj album, za ovaj su to filmovi. Tu nema nikakve velike priče.
Zgodno je reći i to da Gregorian trenutno jako dobro prolazi u Turskoj, Rusiji, imali smo odličnu turneju u Kini, u Izraelu također, a i u južnoj Americi. Ne nalazim u tome bilo kakav vjerski obrazac. Naši su fanovi posvuda!
4. Smatraju vas jednim od najuspješnijih europskih producenta, a njemačkih svakako. Producirali ste primjerice hit "Time to Say Goodbye" Andree Boccelija i Sarah Brightman s kojom i inače radite već dugi niz godina, producirali ste posljednji album Ofre Haze, a među vašim klijentima su i José Carreras, Placido Domingo, Tom Jones i mnogi drugi. Što vas inspirira u radu i koliko je njemačka glazbena produkcija relevantna u svijetu?
Sve umjetnike s kojima radim biram po osjećaju – bilo da se radi o glazbi s kojom mi dođu, bilo da se radi o samim osobama. Dakle vrlo je jednostavna stvar sa mnom – moram osjetiti glazbu i mora me zaintrigirati, ili me mora nečim dirnuti sam čovjek koji pokuca na vrata mog studija.
Što se tiče njemačke produkcije, ona je svakako pisala glazbenu povijest posebice s Kraftwerkom, kasnih sedamdesetih i početkom osamdesetih. Kraftwerk je projekt koji je bio i ostao revolucionaran i dan danas ima utjecaj na suvremenu svjetsku glazbenu scenu i produkciju. On se prepoznaje i kod Bowieja, Madonne, ali i bendova poput Black Eyed Peas. Njemačka glazbena produkcija je uvijek gađala ravno u sredinu i ostvarila svjetski uspjeh kad se nije povodila američkim i britanskim recepturama. Sve što smo samo izmislili i osmislili odjeknulo je s uspjehom u glazbenoj industriji. Enigma, a i Gregorian također su dio te priče.