Drugi film večeri, "Ruby Sparks", nastao je na sjajnoj premisi: izvrsni Paul Dano igra pisca Calvina, književnog wunderkinda koji već deset godina pokušava naći inspiraciju za svoj drugi roman. Ideja mu dolazi u snu, u vidu muze i naslovne junakinje Ruby Sparks (Zoe Kazan). Što Calvin više piše o Ruby, ona za njega postaje sve stvarnija. Sve dok se u jednom trenutku doista ne pojavi u njegovom dnevnom boravku.
Ruby je sve ono što je Calvin zamišljao, i sve što je o njoj napisao. Doslovno. Svaki put kad sjedne za svoj pisaći stroj i napiše joj novu osobinu, Ruby se istog trenutka mijenja, postaje podložna novom kalupu koju je Calvin za nju upravo izradio.
Premisa je, kao što smo već rekli, sjajna. Izvedba je, međutim, mogla biti puno bolja. Nakon dovitljive i zabavne ekspozicije, "Ruby Sparks" počinje gubiti nit. Žanrovi se mijenjaju kao na pokretnoj traci; od romantične komedije, preko melodrame i mračnog psihološkog trilera, pa se do klasičnog "ljubića". S neizbježnim "happy endom", koji samo pojačava dojam da je "Ruby Sparks" mogao biti izvrstan film, samo da je scenarij, koji je napisala glavna glumica, "ispolirao" netko s malo više iskustva.