Međutim, kako to na festivalima često biva, simpatije publike pokupio je puno manje razvikani danski film. Mattihiesenova priča o usamljenom, društveno neprilagođenom bodybuilderu, koji u 38. godini i dalje živi s majkom i putuje na Tajland u potrazi za pravom ljubavi, ne shvaćajući da se obreo u meki seks-turizma, zasigurno je jedan od vrhunaca ovogodišnjeg, desetog po redu ZFF-a.
Posebno impresivan u naslovnoj roli je Kim Kold, bivši profesionalni nogometaš i bodybuilder, koji se glumi okrenuo tek kao 40-godišnjak, na nagovor svog prijatelja Matthiesena. Zajedno su snimili kratki film "Dennis", koji je poslužio kao inspiracija za "Deset sati raja". Nije dugo trebalo da Kolda zapaze i u Hollywoodu; publici ZFF-a se prije projekcije obratio video porukom iz Londona, gdje snima novi nastavak akcijske sage "Brzi i žestoki".
Drugi film večeri, "Ruby Sparks", nastao je na sjajnoj premisi: izvrsni Paul Dano igra pisca Calvina, književnog wunderkinda koji već deset godina pokušava naći inspiraciju za svoj drugi roman. Ideja mu dolazi u snu, u vidu muze i naslovne junakinje Ruby Sparks (Zoe Kazan). Što Calvin više piše o Ruby, ona za njega postaje sve stvarnija. Sve dok se u jednom trenutku doista ne pojavi u njegovom dnevnom boravku.
Ruby je sve ono što je Calvin zamišljao, i sve što je o njoj napisao. Doslovno. Svaki put kad sjedne za svoj pisaći stroj i napiše joj novu osobinu, Ruby se istog trenutka mijenja, postaje podložna novom kalupu koju je Calvin za nju upravo izradio.
Premisa je, kao što smo već rekli, sjajna. Izvedba je, međutim, mogla biti puno bolja. Nakon dovitljive i zabavne ekspozicije, "Ruby Sparks" počinje gubiti nit. Žanrovi se mijenjaju kao na pokretnoj traci; od romantične komedije, preko melodrame i mračnog psihološkog trilera, pa se do klasičnog "ljubića". S neizbježnim "happy endom", koji samo pojačava dojam da je "Ruby Sparks" mogao biti izvrstan film, samo da je scenarij, koji je napisala glavna glumica, "ispolirao" netko s malo više iskustva.