Foto: Anadolija
Ideja
“Na ideju sam došao sasvim slučajno. Pretraživao sam nešto preko interneta, konkretno tražio sam nešto o kozama, pošto jako volim istraživati oko poljoprivredu i stočarstvo, i vidio sam da u Hrvatskoj ima magaraca. Tražio sam ekonomske razloge zašto bi netko pokrenuo takav posao, ali vidio sam proizvodnju magarećeg mlijeka i to me fasciniralo”, počeo je Alen razgovor s novinarom agencije Anadolija.
Nakon osvojene nagrade uslijedilo je kupovanje magaraca, izgradnja štale i početak radova.
Govoreći o razlozima zbog kojih je napravio baš ovakav biznis-plan, Alen je pojasnio kako nigdje u BiH nije mogao naći organiziranu proizvodnju magarećeg mlijeka.
Čitava obitelj vodi biznis
Ekipu agencije Anadolija na farmi muznih magarica, uz Alena su dočekali njegova majka Sakiba i otac Bajro. Tvrde kako zavidovićki magarci privlače pažnju šireg regiona, a znatiželjnici i ljubitelji životinja ovdje dovode djecu kako bi jahali magarce i igrali se s njima.
Posao uzgoja magaraca je težak, ali lijep, ističu Jusupovići pozivajući lokalnu zajednicu da im pomogne kako bi očuvali ovaj zanimljiv i jedinstven posao. Priznaju da im je zarada od prodaje magarećeg mlijeka glavni izvor prihoda.
"Nema ljepšeg posla"
Bajro i Sakiba Jusupović poručuju da neće odustati od uzgoja magaraca, a Sakiba dodaje da za nju nema ljepšeg posla.
”Meni je prelijepo u ovom poslu, teško je, ali prelijepo. Kad ujutro dolazim na farmu svi se oglašavaju, jednostavno me pozdravljaju. S obzirom da je neubičajeno imati magarce na ovom području, puno sam čitala kako bih se informirala o tome što trebam raditi”, kazala je Sakiba pojašnjavajući da joj sin Alen svakodnevno daje instrukcije.
“Pravljenje sira je dugotrajan proces i čekamo da se još proširi pa ćemo onda i sami najvjerojatnije napraviti. Za pravljenje sira je potrebna jedna prostorija, okrečena u bijelo, zatamnjena. Potrebno je najmanje 20 litara mlijeka, a proces traje otprilike oko dvije godine”, stručno je pojasnila Sakiba.
"Ministar i Ministrica i ovdje su glavni"
Mala farma u Petkovićima idealna je za uzgoj stoke, ali može donijeti i mogućnost pokretanja seoskog turizma.
“Nakon nabavke životinja počeli su dolaziti ljudi, neki i s djecom”, kazao je Bajro i dodao da za jahanje magaraca i konja naplaćuju simboličnih marku ili dvije.
Bajro i Sakiba Jusupović svaku životinju zovu imenom, tako da na farmi magaraca u blizini Zavidovića žive Ministar, Ministarka, Ceca, Boni, Slaviša, Gara, Bambi, Garinče, Sultanija, Sivko i Bela, koji se lijepo druže sa svojim gazdama, ali i posjetiocima.
“Ministar i Ministarka su na neki način glavni i ovdje”, kaže Bajro kroz smijeh.
Otkriva kako se magarice muzu ujutro i kako se od tri magarice može namusti oko pola litre mlijeka.
“Magarice dnevno u prosjeku daju 2,5 decilitra mlijeka, međutim mladi moraju biti s njima. Čim bi mlado odbili od nje ili ga nema pokraj magarice, ona ne daje ništa mlijeka. Ona mora imati vidni kontakt sa ždrijebetom, koje ne smije posisati svo mlijeko”, zaključio je Bajro.
Farma magaraca ima budućnost, a Alen Jusupović i njegova obitelj u budućnosti planiraju proširiti broj grla i napraviti etno selo.