Screenshot: YouTube
PRIJE gotovo 15 godina pojavila se priča o tragičnoj sudbini mlade Japanke koja je proputovala pola svijeta da pronađe kovčeg zakopan u snijegu, u kojem se nalazi milijun dolara. Tvrdilo se da je Takako Konishi vjerovala da je radnja filma "Fargo" stvarna, jer na početku filma piše da se bazira na stvarnim događajima. Na koncu je pronađena mrtva u snijegu, odjevena u mini-suknju i čizme s visokim potpeticama u prostranstvima Minnesote nekoliko dana nakon što je tamo stigla. Cijelu priču potvrdio je policajac iz gradića Detroit Lakesa, koji je rekao da je razgovarao s 28-godišnjakinjom kad je došla u grad. Prema njegovim riječima, samo je ponavljala: "Fargo, Fargo".
No ispostavilo se da je cijela priča rezultat nesporazuma između policajca i djevojke iz Tokija koja nije znala riječi engleskog. Njenu nevjerojatnu priču braća David i Nathan Zellner pretočili su u film "Kumiko, lovkinja na blago", koji otkriva tajne njenog putovanja i tužnog kraja.
Ono što je sigurno jest to da je njeno tijelo u studenom 2001. pronašao lovac u šumi pored Detroit Lakesa, gradića udaljenog 80 kilometara od stvarnog grada Fargo u Sjevernoj Dakoti. No nije umrla tražeći novac koji je lik Stevea Buscemija zakopao u snijegu ispod ograde na cesti u filmu braće Coen iz 1996. godine.
Sve je započelo s rečenicom "Ovo je istinita priča"
Njujorški pisac koji stanuje u Londonu, Paul Berczeller, objavio je svoj dokumentarac o Takako "Ovo je istinita priča", a zbog njega je otputovao na zapad SAD-a kako bi doznao što se s njom dogodilo. Kratki film sastoji se od serije kadrova u kojima glumica Mimi Ohmori glumi Takako uz stvarne policajce Jessea Helimana i Stevea Kildea.
"Sve su započela braća Coen s rečenicom 'Ovo je istinita priča' na početku Farga, rekao je Berczeller za Daily Mail.
"To je bila napola šala, napola trik. Šalili su se s tim koliko ljudi vole vjerovati da je priča istinita. Kad se pojavila priča o Takako, mješavina fikcije i stvarnosti koju su stvorila braća Coen napuhala je cijelu priču", tvrdi Berczeller. Kako bi doznao što se dogodilo s Takako, odsjeo je u istom motelu u Bismarcku, glavnom gradu Sjeverne Dakote, u kojem je ona boravila.
"Bio sam u istoj sobi u kojoj je ona bila prije smrti, no nazvao sam recepcionara da mu kažem da je ovo prečudno i zatražio drugu sobu", ispričao je. Noćni recepcionar bio je Britanac, a s obzirom na to da tim krajem ne prolazi mnogo Japanaca, odmah se sjetio Takako.
"Ja sam bio taj koji mu je rekao da je umrla, mislim da mu se jako svidjela jer ju je jako dobro zapamtio. Bila je tajanstvena osoba", prepričao je što je doznao od recepcionara. Napredak u svom istraživanju postigao je kad je upoznao policajce koji su razgovarali s djevojkom nekoliko sati prije njene smrti.
"Novine su izvijestile da je ta Japanka pronađena mrtva u polju nedaleko Farga te da je prema izjavama policije s kartom otišla do policijske postaje. Na karti su se nalazili cesta i stablo te je pokazivala na kartu i govorila 'Fargo, Fargo'. Policajac Heliman shvatio je da ona pokušava naći novac. Takako nije govorila engleski, a policajci nisu znali japanski tako da su to izmislili, nisu lagali već je više riječ o igri pokvarenog telefona. Bilo je jako zanimljivo saznati da je priča u koju su svi vjerovali lažna", rekao je Berczeller.
Priča o Takako još je tužnija od one u koju su svi vjerovali
Priča o Takako bila je rezultat nesporazuma, no to nije spriječilo da film "Kumiko" u kojem Takako glumi Rinko Kikuchi, postane hit. Istina o tome kako se mlada žena smrznula u snijegu tisućama kilometara od svog doma, odjevena samo u minicu, crni kaput i čizme, još je tužnija od one u koju se vjerovalo. Takako je tražila američkog bankara kojeg je upoznala u Tokiju, a koji se preselio u Singapur. On je podrijetlom bio iz Farga, a iako je veza završila, on je bio posljednja osoba s kojom je razgovarala noć uoči smrti, potrošivši 88 dolara na 40-minutni poziv u Singapur.
U oproštajnom pismu koje je ostavila roditeljima napisala je da ide umrijeti u gradu svog bivšeg ljubavnika, a toksikološki nalazi pokazali su da je popila dvije boce šampanjca prije nego je legla u snijeg. Berczeller je pronašao njenu adresu u Tokiju i razgovarao s vlasnicom stana u kojem je živjela.
"Takako je došla u Tokio iz unutrašnjosti zemlje, bila je obična djevojka koja je došla živjeti u veliki grad i pokušala je živjeti lijep život, no sve je krenulo po zlu. Radila je u turističkoj agenciji, ali ostala je bez tog posla pa je radila kao plesačica. Upoznala je tog tipa i ne znam je li bila opsjednuta njim ili se zaljubila, no sve je otišlo u krivom smjeru. On je bio zadnja osoba s kojom je razgovarala", otkrio je Berczeller sve što je doznao o nesretnoj djevojci.