Foto: Press
Belfort odnosno Leonardo Di Caprio ovdje je narator priče, nerijetko obraćajući se direktno u kameru, a režiser Martin Scorsese i Di Caprio spikom, čak i dikcijom i naglascima vraćaju u život Henryja Hilla (Ray Liotta), junaka opjevanih Scorseseovih "Goodfellasa".
I tu si je stari Marty bogami dao oduška – u filmu sve pršti od one njegove poznate brze montaže i 60's rocka, a neke scene su fakat antologijske. Netko će možda reći da se i malo zaigrao pa zapao u romantiziranje ekstremnih varijanti Američkog sna, no niti Scorsese niti njegov junak, ni u jednom trenutku ne bježe od realne slike što sve to ludilo znači i kuda u konačnici vodi. Pa tako nakon svakog preurnebesnog narko-orgijanja dolazi neki manje ili više otrežnjujući moment.
Droga je važan dio Belfortove priče (danas je čist već 17 godina), a on i njegova ekipa puno su više narkofili nego klasični narkomani, iako je klasična ovisnost tu naravno odmah iza ugla. U tom pogledu "Vuk s Wall Streeta" dosta zalazi i na teritorij čiste komedije, no ne fali naravno ni drame, tragedije (OK, više možda tragikomedije), kao ni epske grandioznosti jedne fakat velike američke priče.
Cijeli tekst o filmu "Vuk s Wall Streeta" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.