Foto: Shutterstock
To što je osoba doživjela naziva se "noćni strah", piše IO9. Noćni strah je oblik parasomnije, poremećaj spavanja koji uključuje abnormalne fizičke pokrete, emocije, percepciju i snove.
Bitno je razlikovati noćne more od noćnog straha. Osim što se događaju u različitim fazama ciklusa sna, noćni strah uključuje i djelomično buđenje dok se noćne more događaju u snu. Postoji non-REM faza i REM faza spavanja. Noćni strah događa se u trećoj i četvrtoj non-REM fazi, a u njoj nema snova i noćnih mora. U fazi djelomičnog buđenja ljudi mogu hodati ili razgovarati, ali tijekom noćnog straha pokazuju uznemiravajuće fizičko i verbalno ponašanje.
Još jedna velika razlika nalazi se u tome što su osobe nakon epizode noćnog straha neutješive. U takvom su stanju da se s njima ne može razgovarati i ponekad je opasno intervenirati. Većina ljudi se ne sjeća epizode i ne znaju što se dogodilo.
Noćni teror je još uvijek misterij za neuroznanstvenike i stručnjake za spavanje, ali uspjeli su doći do nekih podataka o tome što utječe na poremećaj. Od njega uglavnom pate dječaci od pet do sedam godina. Djelomično buđenje događa se kod skoro sve djece. Na starije osobe utječu drugi faktori poput jednostavnog lupanja vratima koje može pokrenuti epizodu noćnog straha. Emotivni stres, umor i konflikt također utječu na ovaj poremećaj.
Ne postoji način na koji se može liječiti noćni strah. U ekstremnim slučajevima osobama se propisuju sredstva za smirenje. Još jedno rješenje za ublažavanje ovog poremećaja je buđenje po rasporedu. Prije ulaska u fazu u kojoj se događa epizoda noćnog straha, osoba se probudi kako bi ju izbjegla.