Foto: Press
U ŠIBENIKU je završen 2. "Croatian travel festival", tijekom kojeg su posjetitelji mogli poslušati raznolika predavanja.
Prošle godine u Šibeniku je bila putnica Dvina Meler kada je dala obećanje da će i ove godine doći i predstaviti knjigu koju je u međuvremenu napisala. "Nepodnošljiva lakoća putovanja" napisana je i u posljednjem tjednu svibnja ide u tisak.
Čast da zaključi prvi dan pripala je dramaturgu, novinaru i putopiscu Jasenu Boki koji tvrdi da je svaki čovjek rođen s nekim porivom, a njegov je onaj za putovanjima. Bokina velika želja je putovanje središnjom Azijom, a zemlja u koju se neprestano želi vraćati jest Indija u kojoj bi nakon što ode u mirovinu volio živjeti pola godine.
Drugi dan festivala počeo je jutarnjim predavanjem Majde Praiz, volonterke udruge Kolajna ljubavi u Gradskoj knjižnici. Sve prisutne Majda, ujedno i moderatorica brojnih ovogodišnjih predavanja te predsjednica istarskog ogranka Hrvatskog kluba putnika upoznala je s radom sirotišta udruge u Tanzaniji u kojem je boravila već dva puta i gdje se vraća ovog ljeta.
Gostovao je i Stipe Božić, a alpinist, redatelj, novinar i član gorske službe spašavanja na Medulićev trg privukao je tristotinjak ljudi. Božić se dotakao svojih početaka, osvajanja svih najviših vrhova svih sedam kontinenata, a potom i sedam drugih najviših vrhova na sedam kontinenata. Tu je ostao na broju šest jer sedmi drugi najveći vrh, onaj na Antartici, odlučio je da neće osvojiti jer su ga tijekom nekoliko pokušaja u odlasku tamo spriječile smrti ljudi s kojima ih je trebao osvajati, pa i ona njegova sina. Od Božića smo saznali da je bijeli medo najopasnija životinja na svijetu, a osobno se boji jedino potresa. Ujedno je priznao kako je strah naš najveći prijatelj jer nas on zapravo čuva. Upravo ga je strah i trenutak kada bi spoznao da se s osvajanja nekog vrha neće vratiti živ spriječila da osvoji neke od vrhova na koje se namjerio.
Posljednjeg dana festivala gostovao je Domagoj Jakopović Ribafish koji je uz kavu u Azimutu brojnim znatiželjnicima otkrio kako je davna želja njegovih roditelja bila posjetiti Indokinu pa je on to učinio. Priznaje da je sklon hedonizmu te je na svakom svom putovanju kuša lokalne specijalitete, a kao član Društva prijatelja piva i kuša što više lokalnih napitaka od hmelja. Ovisnik o magnetićima putovao je Vijetnamom, Kambodžom i Tajlandom, a najluđe jelo koje je jeo su jegulje u hot potu.