Dok je trenutno u kinima hit film Barbie, neki su se prisjetili još jednog filma s tom poznatom lutkom, koji je toliko kontroverzan da mu je bilo zabranjeno prikazivanje. Radi se o filmu redatelja Todda Haynesa iz 1987. godine, koji je animirao popularnu lutku kako bi pokazao život pjevačice Karen Carpenter isprepleten njenom teškom borbom s anoreksijom i bulimijom.
Haynes, koji je kasnije režirao suvremene klasike poput Carol, Safe i Daleko od raja, u eksperimentalnom kratkom filmu Superstar: The Karen Carpenter Story prati uspon i tragični pad pjevačice koristeći smanjene lutke u stilu barbike kako bi ilustrirao njezino sve lošije stanje koje je dovelo do njene prerane smrti 1983. godine.
Karen Carpenter i njezin brat Richard bili su članovi slavnog muzičkog dua The Carpenters, koji je dominirao muzičkom scenom tijekom 1970-ih godina. Njihova glazba je bila prepoznatljiva po Kareninom toplom vokalu i melodičnim pop pjesmama, a mnogi još pamte njihove hitove Close to You, We‘ve Only Just Begun, Rainy Days and Mondays…
Film ima neobičan vizualni stil kojime je dio publike oduševljen i dirnut brutalnim detaljima borbe s poremećajem prehrane, dok je dio zgrožen. Za film su korišteni drveni i kartonski rekviziti kako bi se stvorio animirani izgled, a priča je ispričana kroz nijeme scene s minimalnim dijalogom. Pjesme dua The Carpenters su muzička podloga za film, dodajući emotivnu dubinu priči.
Obitelj nije bila oduševljena filmom
Karenina obitelj nije bila nimalo oduševljena njime, posebno im je zasmetalo naglašavanje nedostatka majčine ljubavi prema njoj, ali i detalji o anoreksiji i mentalnim problemima pjevačice. To je dovelo do pravne borbe oko autorskih prava i ograničenog prikazivanja filma u javnosti. Zbog ovih problema, film se mogao naći samo na neslužbenim stranicama, ali je već neko vrijeme dostupan na YouTubeu.
Karenini poremećaji prehrane započeli su još u tinejdžersko doba, ali nitko od njezinih bližnjih o njima nije znao. Nakon prodaje 100 milijuna ploča i 17 hit pjesama, njezino mentalno stanje se samo pogoršavalo.
Anoreksija se krajem 70-ih smatrala tabu-temom, jer se nitko zapravo nije otvoreno borio s njom. Njezini prijatelji su pokušavali upozoriti Karenine roditelje da ju odvedu stručnjaku za mentalno zdravlje, ali su oni to odbili i rekli da su psihijatri za "lude ljude", a njihova kći to nije.
I sama Karen je skrivala svoje probleme, a u svojim najgorim fazama znala je popiti do 80 tableta laksativa u danu. Uz to je bila i na nepropisanim lijekovima za štitnjaču kako bi ubrzala metabolizam. Umrla je u veljači 1983. u 32. godini od zastoja srca.