Foto: Oglasnici
Slovenski časopis Kaj izdaje specijalno izdanje namijenjeno pornografiji. Vroči kaj objavljuje porno-priče i fotografije golih muškaraca. Vroči kaj objavljuje i lezbijske i homoseksualne prizore. Vroči kaj objavljuje i prizore spolnog čina u raznim varijantama. I, što je najvažnije: Vroči kaj prodaje se u kioscima!
Slovenci opet šokiraju "južnjake". Ovaj put nije riječ, začudo, o društveno-političkoj akciji, nego o novom smjeru u jugoslavenskom žurnalizmu. Od polustidljivog mariborskog tabloida Kaj, specijalni magazin bez imalo stida, razgolićen do krajnosti - Vroči kaj je publikacija u kojoj se jednakom snagom predstavljaju nage žene i muškarci, grupne seksi-igre, zahvati lezbijski i homićki.
>>>Na ovo je drkala Jugoslavija (18+)<<<
Vroči kaj najveći je test našeg Zakona o pornografiji: U Sloveniji je prošao bez odjeka struktura, ali je zato planuo u kioscima. Pitanje je bi li se on uopće mogao prodavati u ostalim područjima zemlje. Premijerno izdanje prvog porno-magazina donijelo je čistih pet starih milijardi. Koliko će donijeti drugi broj, ili treći, koji se pojavio ovih dana? Vroči kaj, izdanje kakvo nije stizalo u naše prodavaonice novina, jednostavno je razgrabljeno. Pokusna naklada od 60.000 primjeraka očito je bila premala. Zanimljivo je da je "jugo-pornić" rasprodan u Sloveniji u područjima koja su uz granicu i gdje su europski i svjetski "vrući magazini" ipak mnogo dostupniji.
Što je, zapravo, Vroči kaj?
Poslije teških porođajnih muka, prvi slovenski tabloid Kaj (sličan sarajevskom Asu ili TOP-u) već je visokotiražni list u slovenskim okvirima. Ima nakladu koja premašuje 50.000 primjeraka. Uspjeh je tim veći što ga uređuje i piše samo četvero ljudi. Na čelu je Kaja Žare Roje, novinar koji se donedavna iskazivao u vanjskoj politici i mariborskom Vašeru.
Njegov je pomoćnik Nikola Šoštarič, izvrstan urednik i još veći menadžer. Tu je i Asja Matjaž, žena koja bez kompleksa piše tekst pod naslovom: "Je li penis u službi čovjeka ili obratno?" Posljednji je iz četvorke Srećko Logar, korpulentni veseljak, koji je novinarske godine proveo prateći društveno-političke organizacije. Žare i kompanija imaju financijske rezultate na kojima im zavidi cijela kuća Večer. Dakako, često su na meti i njihovi osobnih dohoci, koji premašuju sto deset starih milijuna, a uz njih idu i velike stimulacije.
"Počeli smo bez velikih ambicija. Željeli smo provjeriti koliko su Slovenci uopće zainteresirani za seks, pornografiju. Jesu li točne one glasine da naši sunarodnjaci nisu veliki majstori kreveta, da nemaju bujnu maštu i slično? Osim toga, znali smo da nas neće kupovati viši slojevi koji imaju novca za videorekordere i porno-kasete. Obratili smo se, dakle, tzv. srednjem i nižem sloju. I mislim da nismo pogriješili".
"Prvi broj Vročeg kaja brzo je rasprodan" - priča Žare Roje. - "Moram priznati da u ovaj test nismo uletjeli naglavačke. Dobra iskustva skupili smo u Kaju, u kojem smo prije stanovitog vremena raspisali natječaj za erotsku priču. U prvom naletu dobili smo više od tri stotine takvih djela. Možda su neki od čitalaca-pisaca bili privučeni nagradama od trideset do pedeset starih milijuna. No, čini se, da su ljudi opsjednuti seksom. Nakon toliko pisama, odnosno priča, zaključili smo da bi trebalo izdati posebnu erotsku, ako hoćete, porno-publikaciju. Slične, ali mnogo blaže postoje u Zagrebu (Erotika), ili u Ljubljani ih izdaje Pavliha. No, to nije bilo to. Tekstove smo, dakle, imali, ali - što s fotografijama? U postojećim jugoslavenskim magazinima najviše što se pokazuje jest golo žensko tijelo. To nas nije zanimalo, željeli smo prikazati i odnose između dvoje, troje i više ljudi, željeli smo objaviti golog muškarca.Poslije izlaska prvog specijaliziranog izdanja Kaja, na adresu redakcije stiglo je bezbroj pisama. U njima kao da nije bilo sredine. U jednima je Vroči kaj napadan do krajnosti, a u drugima hvaljen. Pitali smo se hoće li nas zakačiti Zakon o pornografiji. Nismo znali gdje je granica između erotike i pornića. Ne znamo da to netko drugi zna. To je kao da određuješ što je šund, a što nije. U igranju po rubu, srećom, dobro smo prošli. Iz struktura nije nas nitko zvao. Istina, u pričama čitalaca htjeli smo da one budu što manje prizemne, što manje vulgarne, da nemaju uličnu maniru, iako je, moram priznati, većina bila takva.
Kao protuteža tim tekstovima, u Vroči kaj ubačeni su razgovori s poznatim seksolozima, ginekolozima, te nekoliko priča iz svjetske erotske klasike."
Koja je razlika između prvog, drugog i trećeg broja?
"U cijeni! Prvi je broj stajao 1200 dinara, drugi 1500, a treći 1800. Prvi smo štampali u 60.000 primjeraka, drugi za 20.000 više, a treći u 90.000. Drugo, mnogo smo "tvrđi". Imamo više golih muškaraca. Ima i fotografija koje su izravni odraz seksualnog čina, kao i grupnih zabava. Tu su lezbijske i homoseksualne scene, zatim kvalitetne seksi-priče, koje su pod pseudonimom pisali neki poznati slovenski književnici."
Kako dolazite do fotografija?
"Uglavnom ih izrezujemo iz stranih časopisa."
Ima li problema zbog toga?
"Zasad nema."
A ako bude tužbi?
"Nadam se da neće, jer strani izdavači još nemaju pregled naših izdanja. Uglavnom se odlučujemo za časopise iz zemalja udaljenih od nas. Imamo i nešto naših slika. Mi smo, recimo, raspisali i natječaj za najljepše žensko dupe. Primili smo već mnogo raznih fotografija. Mnoge od njih napravljene su autoknipsom, odnosno snimale su ih same žene.
Iako su objavljena tek tri broja Vročeg kaja, granične vlasti istočnih zemalja kao da su već upozorene na novu pornografiju iz Jugoslavije. Sada graničari u Mađarskoj i drugim zemljama pažljivo prate putove toga lista. Dakako, on se odmah oduzima."
Objavljujete i mnogo seksi-oglasa. Izmišljate li ih ili su pravi?
U razgovor se uključuje i Nikola Šoštarič: "U početku smo mislili da ćemo morati izmišljati većinu oglasa, no iznenadila nas je prava poplava takvih tekstova."
Kolika je cijena oglasa?
"U prosjeku oko 20.000 dinara."
Što uglavnom donose?
"Zasad još nema onih zaista vrućih, ali poneki se provuče i čini mi se da će ih, zapravo, tek biti. Ovi što ih objavljujemo najčešće su obraćanje mladih muškaraca starijim, zrelijim ženama, od kojih traže seksualne pouke. Imamo i mnogo oglasa zrelih žena koje žele da "obučavaju mladiće". Objavili smo i desetke oglasa u kojima bračni parovi nude zamjene partnera ili "igre učetvero". Homoseksualni pozivi još su stidljivi. Sigurno je da i njih ima, ali zasad su umotani u razne forme. Zanimanje za seks, to svjetska iskustva govore, povezano je s prvim kriznim šokovima u privredi i u standardu. To je luka spasa, zaborav od stvarnosti. Čini mi se da je i onaj početni strah od AIDS-a već u opadanju, iako u svakom broju Kaja, pa i u ovom vrućem, upozoravamo na kondom."
Bilo je ideja da Vroči kaj izdate i na hrvatsko-srpskom jeziku?
"Još ih ima, no ima nekoliko razloga koji nam ne idu u prilog. Prvo, bojazan da nas nadležni neće dobro shvatiti na tom tržištu. Zatim, slaba suradnja novinskih kuća, odnosno njihovih službi prodaje. Mi i po nekoliko mjeseci čekamo sredstva za listove koje naša kuća, Večer, prodaje na tim područjima. U doba velike inflacije, to se ne isplati raditi."
Srećko Logar, zadužen za treći broj specijaliziranog Vročeg kaja, kaže da donosi još šokantnije, neviđene fotografije kod nas. Logar je odlučio da dokraja prikaže muškarca u svim pozama - od samozadovoljavanja do zagrljaja s drugim partnerom ili partnericama. Vroči kaj bit će za čitatelje, po Logarovu mišljenju, i dalje vruć jedino ako bude išao još smjelije u nove pornografske izraze.
Napisao: Pavle Pavlović (Studio, 1988.)