KAD privatni detektiv naleti na labilnog sugovornika iz kojeg može izvući lijepe informacije, tradicija Sama Spadea i Philipa Marlowea bi nalagala da se baci koja cinična forica, grimasa ili igra riječima da se nekako dođe do željenog rezultata.
Ali Mike Hammer je malo izmijenio tu tradiciju i prvo je udarao po zubima pa tek onda bacao forice. Sirovine od glavnih junaka su već ispale iz mode nakon tridesetih, međutim 1955. ih je na velika vrata vratio Robert Aldrich u filmu Kiss Me Deadly po romanu čuvenog Mickeyja Spillanea, s Ralphom Meekerom u ulozi detektiva Hammera.
Donio sve potrebno Hammeru
Na osnovu nekoliko genijalnih postera za ovaj film jasno je koliko je Hammer već u najavi grublja prikaza od svojih kolega po šeširu (i kompliciranim istragama i cigarama), ali je poput njih efikasan, poput njih povali sve što stigne i poput njih batine dobije često, iako ih nešto češće podari drugima.
Meeker se fenomenalno snašao u cijeloj priči, sa svojim istruganim glasom i izgledom prezrelog školskog tabadžije donio je sve potrebno Mikeu Hammeru i bez sumnje bi film patio da je netko drugi uposlen kao pokretač.
Dobio je Hammera, ali je odbio Picnic, koji je redovno igrao na Broadwayu, a njegova uloga je otišla Williamu Holdenu. A takav hit sam Meeker nikad nije sreo u svom filmskom životu, tako da se sigurno barem malo kajao.
Ipak, imao je značajnijih i boljih filmova od Picnica (pored Kiss Me Deadly), prije svega Kubrickove Staze slave, u kojima je bio jedan od tri optuženika za izdaju. Čak je još jači bio u Goloj mamuzi Anthonyja Manna, gdje se ne zna tko je od glumaca više izdominirao - on konkretno kao karizmatični raščinjeni vojnik u potrazi za lakom zaradom ili veleasovi James Stewart, Janet Leigh, Robert Ryan i Millard Mitchell, tako da je Meekerovo držanje samim tim impresivnije.
Tarantino ga je obožavao
Međutim, poslije tih pedesetih nije ostvario ništa specijalno, imao je osrednju ulogu kapetana u Dvanaest žigosanih, kao i policajca u Lumetovim Andersonovim trakama s Conneryjem, što je uloga koja je mogla biti nešto veća i vjerojatno bi film bio i bolji zbog toga.
To je neki centar nasljeđa Ralpha Meekera - ukupno oko 30 filmova i preko 70 televizijskih epizoda, a umirovio se 1980. zbog infarkta i preminuo je osam godina kasnije. Možda kao "biografski podatak" nije zgoreg spomenuti i enormnu ljubav Quentina Tarantina, kojem je jedan od omiljenih glumaca, pa je prirodno i logično pomisliti da bi bio među favoritima za ulogu Joea Cabbota u Reservoir Dogsima 1992. godine. Samo da je doživio.
Ali i Lawrence Tierney je bio izvanredan tako da, ako ima prostora za reći "šteta" za eventualnu neiskorištenost Ralpha, to se može pripisati periodu u kojem je zapravo djelovao. U svakom slučaju, kad bi on ulazio u kafić, tad bi se utišavale i mušice u kuhinji. Takav je baja bio Ralph Meeker.