TADA petnaestogodišnji Šveđanin Björn Andrésen sedamdesetih je godina glumio poljskog dječaka u mornarskom odijelu po imenu Tadzio u filmu Smrt u Veneciji.
Redatelj filma Luchino Visconti za tu je ulogu tražio nekoga tko će imati zanosan izgled kako bi publika mogla povjerovati da bi samo njegova ljepota bila dovoljna da odvuče pažnju Dirka Bogardea, bolesnog i ostarjelog skladatelja. Tražio je dječaka adolescenta i sve ono što je tražio našao je u Björnu.
Godinu dana kasnije, za svjetsku premijeru filma u Londonu, pred kraljicom i princezom Anne Visconti je proglasio Andrésena "najljepšim dječakom na svijetu". Zbog toga su ga neki filmski kritičari svrstali u rang s Michelangelovim Davidom. Björn je postao zvijezda, no njegova slava uskoro mu je postala noćna mora.
U novom dokumentarnom filmu Najljepši dječak na svijetu otkriveno je kako bi Andrésen bio puno sretniji da nikada nije upoznao Viscontija, kojeg opisuje kao "kulturnog grabežljivca" koji je cinično iskorištavao i objektivizirao njegovu mladost i izgled. Dokumentarni film uključuje snimke Viscontija koji odmjerava dječake koji su se prijavili na audiciju tijekom europske potrage za Tadzijem koja je trajala godinama.
Film postavlja pitanja o etičnosti snimanja filma koji je postao kultni gej film. Visconti je, poput drugog glumca, Bogarda, otvoreno govorio da je homoseksualan te svojedobno rekao da su mu među muškim ljubavnicima bili i talijanski redatelj Franco Zeffirelli i Umberto II., posljednji talijanski kralj.
U dokumentarnom filmu kaže da je bio premlad da bi ga pretvorili u seksualni objekt. Visconti ga je odveo u brojne noćne klubove, a on je postao trofej za bogate i moćne Parižane koji su ga zasipali draguljima samo kako bi s njim mogli paradirati gradom. Postao je poznat po cijelom svijetu i svakodnevno je dobivao vreće pisama od obožavatelja.
Osim toga, bio je siroče i sramežljivo dijete čija je baka postala ovisna o njegovoj slavi i zbog čega joj se nije trebalo vjerovati da ga uistinu štiti. Andrésen je proveo godine u borbi s alkoholizmom i depresijom.
Andrésen sada ima 66 godina. Živi u stanu te se stalno svađa i miri s djevojkom. Danas više podsjeća na mršavog čarobnjaka, s bradom požutjelom od nikotina i bijelom kosom koja mu se spušta do pola leđa. Međutim, kako otkriva dokumentarac, Andrésenov život obilježila je tragedija nekoliko godina prije nego što je upoznao Viscontija.