Ko bre zavadi Teyu Doru i Srbe?
Nitko! Ekipa koja je prije nekoliko dana najavila prosvjed zbog blokiranja Breskvice s Eurosonga ne mari pretjerano za Teyu Doru, na njenom mjestu mogao je biti bilo tko.
Istina, pobjednica srpske Dore bit će privremeno kolateralna žrtva budala poput ove:
@informertelevizija Glavni urednik Informera Dragan J. Vučićević kao i uvek bez dlake na jeziku iskazao je nezadovoljstvo povodom jučerašnjeg izbora pobednika na PZE. Drugoplasirana Breskvica imala je skoro duplo više glasova publike od pobednice. #informer #informertv #draganjvucicevic #vucko #breskvica #andjelaignjatović #teyadora #evrovizija #gnezdoorlovo #ramonda #kolegijum #vesti #beograd #beograduzivo #srbija #balkan #foryoupage #viral #viralvideo #fyp ♬ original sound - Informer TV
Ali ono po čemu će ova srpska Dora biti značajna jest upravo priklanjanje jedne od najvećih srpskih zvijezda, pjevačice izvanrednih vokalnih mogućnosti koja je sposobna na visokoj razini iznijeti pjesme najrazličitijih estetskih preferencija i nositeljice jednog od najvećih hitova i najljepših narodnih pjesama u posljednjih 5-10 godina (Sava i Dunav) publici najradikalnijih Srba koji bi sutra zaratili s ostatkom Europe da iznad njih ne sjedi netko prepredeniji.
“Sad u nama opet teku otrovi”, reče Breskvica providnošću babe Vange.
(Ali tvrda linija!!!)
Znači li to da je Breskvica srpski Thompson?
Možda još ne, ali ovim singlom i generaliziranim izjavama poput one da je pjesma “prava srpska” i da su Srbi “nebeski narod” definitivno je odlučila ugrabiti komad tržišnog kolača pijanih šatoraša, što je jako unosan potez tima Generacije Zed poznatog po oživljavanju turbofolk struja s početka 2000-ih i pametnom širenju izvan klupskih gen Z tiktokera koji samo žele glazbu za izlaske i memice.
Thompson je napravio sličnu stvar u 90-ima i nacionalne poruke su ga jasno izdvojile od sve sile namjenskih domoljuba i pjevača o standardnim glupostima poput ljubavi i zabave. Domoljubi su sjajna publika koja će ostaviti i zadnji eurocent da bi podržala nastupe svojih ljubimaca i kupila im još jednu rezidenciju izvan matične države.
Uzmite samo primjer Progledaj srcem - to je glazbeno-sektaški događaj koji šiša i megapopularnu Aleksandru Prijović iako ga nećete vidjeti skoro nigdje u medijima. Da, oni dijelovi kad neki đakon i časna skaču po bini i nešto repaju o Isusovom spasenju su instant tema, ali i klečavci su također pa se opet okupljaju iz tjedna u tjedan.
Suma sumarum: “Bog i Hrvati” i “Nebeski narod” su dvije sestre blizanke rođene u isto vrijeme, jedna malo prije, druga kasnije.
Kakve to veze ima s Baby Lasagnom?
Nikakve, samo vas klikbejtam!
Šalim se, pričam o pitanju koje se provuklo prije nekoliko dana: pogoduje li vremensko poklapanje Eurosonga sa saborskim izborima koje je Plenković pozicionirao upravo tad? I ako da, kome?
Citiram g. Puhovskog u tekstu za Index.hr: “Stanoviti Baby Lasagna se javno profilirao kao dobar crkveni Hrvat, problem bi nastao ako bi ga netko priklonio da se izjasni kao bliži desnijim frakcijama. A ako se kao Istrijan iskaže kao bliži IDS-u, tu nema nacionalne implikacije. Nevjerojatno mi je da bi se iskazao kao pripravan za podršku ljevici.”
Baby Lasagna zaista je izjavio da je veliki vjernik, što je sigurno zbunilo dobar dio njegove publike koji su jedva dočekali flambojantnu ljevičarsku snagu na njihovom omiljenom showu koji, protivno europskim strujama, kod nas obiluje krindž dosadnjakovićima koji bi mogli šokirati samo one koji još uvijek govore da su “vidjeli nešto na internetu”.
Je li na pomolu velika ideološka borba balkanskih pjevača protiv ludog naroda koji ih jedva čeka razapeti?
Čisto sumnjam da će se izjašnjavati u vezi stranačkih opredjeljenja - a iz razgovora s Markom shvatio sam i da je decidirano apolitičan - no njegovi stavovi u kontekstu ovog članka nisu ni važni.
Važna je poveznica između Baby Lasagne, Breskvice i Thompsona.
Glazba nije samo content
…ako je odradila svoj zadatak kako treba.
Živimo u zlatnom dobu tzv. content creationa, što se može prevesti kao stvaranje sadržaja, ali ja to jednostavno odbijam jer content u prevelikom broju slučajeva ne sadrži ama baš ništa.
Kako su glazbenici dovršili tranziciju iz zagriženih zanesenjaka u brendove koji zarađuju na influensanju i partijima (da, nastup na kojem ste hajpmen vlastitoj pjesmi koja udara u pozadini nije vaš performans, nego parti), tako je i glazba postala striktno proizvod. Današnji marketing ne dopušta neovisnost karijere od reklamiranja raznih brendova, ali u spotovima i kampanjama za nove singlove sve se napadnije i neukusnije glazba stavlja u drugi plan. Došli smo do točke gdje singl treba proći vibe check, izmusti tekući trend do zadnje kapi kul faktora i brend (izvođač) onda mora detektirati sljedeći trend i napraviti isto to, samo s drugim stilskim odrednicama.
Pogledajte samo koliko se nakon Ove ljubavi Jelene Žnidarić i Hiljsona te Trebaš li me Matije Cveka i Z++-a muze jedan te isti trap zvuk. Taman kad šira javnost pomisli da će se stvari popraviti izvođačima pod Lockroomovom izvrsnom produkcijom, ispostavi se da su i ti izvođači spremni reciklirati jednu te istu pjesmu unedogled.
Ali nije uvijek tako. Ponekad glazba nešto znači.
Glazbeni okršaj Breskvice i Teye Dore označio je jasnu podjelu na dva sloja stanovništva, tradicionaliste koji podržavaju Gnezdo orlovo i urbane Srbe koji podržavaju Džanum 2.
Slična priča dogodila se pretprošle godine kad su Srbi imali najizravniji okršaj dva polarna opozita: Cobyjevu Saru Jo sa seljačkim hitom Muškarčina i Konstraktu sa slojevitim performativnim komadom In corpore sano.
Hrvati su ove godine konačno dobili nešto opipljivo u vidu Baby Lasagne za kojeg su jasno dali više od 50% svih pristiglih glasova. Njegov protivnik? Hrvatska radiotelevizija koja je, kao i svake godine, stavila hrpu ispodprosječnih izvođača na jedno mjesto pa Dnora uvijek izgleda kao da grobar bira mrtvaca mjeseca. Ovaj put imala je srž, a to je dublji smisao glazbe koji se u korporativnom svijetu u kojem živimo izbjegava u najširem luku.
Da mi je čuti malo sadržajne glazbe na hrvatskom jeziku
Kao što pozdravljam i senzaciju nastupa Baby Lasagne na Dnori 2024, jednako tako pozdravljam i Breskvicu (a i Konstraktin zabavan meta performans!) koja je, što god ja privatno mislio i o njoj i Thompsonu i Baji Malom Knindži i svima koji profitiraju od nacionalističkih emocija, spremna izložiti se osudama u ime izazivanja reakcija svojim radom.
Da, volio bih da je to slojevitije, plemenitije, zabavnije, luđe, progresivnije i bolje. Ali bar jasno pokazuje koliko su ljudi zainteresirani za srž i koliko ih ono što je ispod haube pjesme pokreće u odnosu na površinski dojam.
U doba u kojem glazbenici pate samo za produkcijom i svladavanjem trendy stilskih odrednica, ni to nije loš putokaz za neko dijete koje upravo sad kucka po Logicu u svojoj sobi i - stvarno ima što za reći.
Poručujem mu da to kaže jer svi ovi glazbenici koji izgovaraju siromašne misli pod ulaštenom produkcijom nemaju šanse pred njim, pa čak i kad bi to snimilo na mikrofonu koji dođe na onim call centar slušalicama.
Svi ga jedva čekamo!
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.