U ŠEZDESETIM godinama prošlog stoljeća rumunjski ekonomist Stefan Mandel jedva je spajao kraj s krajem. Jedini izlaz iz svojih problema vidio je u pokušaju osvajanja lutrije. No, za razliku od mnogih drugih, on nije htio ovisiti samo o sreći. Počeo je proučavati Fibonaccijeve teorije vjerojatnosti i nakon godina istraživanja osmislio "algoritam za biranje brojeva", koji je počivao na metodi nazvanoj kombinatorna kondenzacija.
Mandel se hvalio kako tom metodom može predvidjeti pet od šest brojeva koji će pobijediti - što je, kako je tvrdio, broj mogućih dobitnih kombinacija svelo na tisuće umjesto milijune. S grupom prijatelja kupio je gomilu listića i iskoristio sve moguće kombinacije. I prošlo mu je, dobio je na lutriji.
Nakon što je pokrio sve osnovne troškove, ostalo mu je dovoljno da napusti Rumunjsku i ode u Australiju, gdje je sa suprugom i dvoje djece započeo novi život. No, tu je njegova priča tek počela. Na lutriji je u životu dobio ukupno 14 puta a da nije prekršio niti jedan zakon.
Australija
U Australiji je nastavio raditi na svojoj teoriji pa je shvatio da je u nekim izvlačenjima cijena kupovanja listića svih mogućih kombinacija puno manja od jackpota. Primjerice, ako su se brojevi izvlačili od 1 do 40, postojalo bi 3.838.380 mogućih kombinacija brojeva. Ako je jackpot bio 10 milijuna dolara, a listići svaki po 1 dolar, Mandel bi još uvijek masno zaradio.
Počeo je raditi na osnivanju nečega što je nazvao "loto sindikat" - tražio je (i pronašao) investitore i bacio se u biznis osvajanja lutrije. Izumio je i novi automatski sustav pa više nije morao ručno ispunjavati listiće, već je to za njega radilo računalo, koristeći sve kombinacije brojeva.
"Loto sindikat" je tako dobio na ukupno 12 lutrija, a osvojili su i stotine tisuća manjih nagrada diljem Australije i Ujedinjenog Kraljevstva. No nije sve bilo toliko blistavo. Profiti ipak nisu bili dovoljno visoki, a Australci su naposljetku shvatili što rade pa su promijenili pravila - zabranili su printane listiće te kupnju velikog broja njih.
Plan B
Mandel je u rukavu imao plan B. Odlučio je pronaći lutrije u SAD-u koje su imale jackpot najmanje tri puta veći od broja svih mogućih kombinacija.
Virginia Lottery bila je idealna. Brojevi su bili samo od 1 do 44, što je značilo da je broj mogućih kombinacija bio milijune puta manji nego u drugim igrama. Otvorio je službenu tvrtku, Pacific Financial Resources, i pod njom razvio Loto Fond. Tisuće investitora uvjerio je da ulože te prikupio milijune dolara.
U veljači 1992. godine Virginia Lottery nudila je jackpot od 27 milijuna dolara. Mandel je u to vrijeme već imao 16 zaposlenika u skladištu u Melbourneu koji su tijekom tri mjeseca isprintali sedam milijuna listića te ih poštom poslali u SAD.
Sindikat je osvojio jackpot, uz još gotovo milijun dolara sekundarnih nagrada. Iako Mandelova metoda nije bila ilegalna, podignula je sumnju te se on tako našao u četverogodišnjoj sudskoj bitci. Istraživali su ga i CIA i FBI. Nisu mu uspjeli ništa prišiti.
No, isto tako, ni on nije uspio prišiti bogatstvom raznim investitorima. Obećavao im je milijune (koje je dobio on), dok su oni dobili tek par tisuća australskih dolara. Upravo prevara investitora koštala ga je 20 mjeseci zatvora u Izraelu, a 1995. je i bankrotirao. SAD je zabranio korištenje njegove strategije.