Danski čelik imena Sven-Ole Thorsen osvajao je razne snagatorske titule u mlađim danima, da bi potom postao lice i skup mišića koje znamo iz desetina popularnih naslova, kao i druga najčešća figura u filmovima Arnolda Schwarzeneggera odmah iza, je li, samog Arnolda Schwarzeneggera.
Njihovo poznanstvo seže baš davno u prošlost, u vrijeme kad su se obojica nadmetala u tome tko će podignuti veću vreću cementa, ranih godina je Thorsen osvojio titulu prvog strongmena Danske, bio je i u europskom i svjetskom vrhu, a dok si rekao "ole!" nacrtao se u Americi, snimio Conana barbarina, tumačeći lik Thorgrima, jednog od top tabadžija u službi Thulsea Dooma i majstora na thorovskom megačekiću, da bi se to pokazalo kao početak sjajne karijere na platnu, kao i divnog filmskog pajdaštva s Conanom.
16 puta na setu s Arnoldom
Sven-Ole i Arnold su 16 puta radili na istom setu, Danac je od toga 13 puta glumio, a triput bio u službi kaskaderskog zanata ili savjetodavanja u istom području.
13 filmova su: spomenuti prvi Conan, potom Conan uništitelj, Sirovi ugovor, Predator, Trkač, Crveno usijanje, Blizanci, Totalni opoziv, Terminator 2, Posljednji akcijski heroj, Likvidator, Posljednji dani i Kolateralna šteta. U ona tri preostala spadaju Crvena Sonja, Batman i Robin i Božićna gužva.
Nije teško pogoditi kako su izgledale uloge ovog kršnog mladića s Jyllanda, obično je on gorila prema kojoj ne stignemo razviti ni promil simpatije pošto nam se od prvog kadra obruši na glavnog junaka, ali znao je biti i ugodan, kao u npr. Trkaču, a ako kažemo da ima poliglotske vrijednosti i da je često igrao Ruse, možda netko pomisli da mu i ruski jezik spada u one naučene.
Loša pretpostavka, naravno da je Amerima dovoljno samo da netko ima grub naglasak i oni će taj naglasak odmah podvesti pod ruski, a dobri Ole baš pravo danski priča, ne bi prošao kao Yankee nikada, dok u repertoar jezika kojima govori, pored danskog i engleskog, spadaju švedski i njemački.
(Skoro) nikad ga nisu sinkronizirali
Spomenuti primjetni naglasak uistinu pomaže da mu likovi izgledaju što zlokobnije, pa s te strane nije ni čudno što ga gotovo nikad nisu sinkronizirali u američkim filmovima, uz bitan izuzetak u vidu Teške mete s Van Dammeom.
Možemo ga naći i u Smrtonosnom oružju, pa Ružičastom Cadillacu s Clintom, onda Lovu na Crveni oktobar, Brzim i mrtvima, Smithovom Mallrats, Georgeu iz džungle, 13. ratniku, Banditima, Ruti 666, baš gomiletini naslova, a za mnoge najvažniji njegov filmski doprinos jest u Gladijatoru, i to onom s Russellom Croweom, ne s Cubom Goodingom i Jamesom Marshallom.
Čitavih godinu dana je lobirao Thorsen da dobije ulogu kod Ridleyja Scotta, glavni protivnik bio mu je ni manje ni više nego Lou Ferrigno, ali uspio je u svojoj namjeri, zaigrao Tigrisa, bacio krv u borbi s Maximusom i na kraju čak osvojio dvije nagrade za svoj doprinos, nešto čemu se sigurno nije nadao da će mu se desiti u filmskoj industriji. Istina, nagrade su marke Taurus, što bi značilo za najbolje stuntove, ne za glumu, al' malo li je.
U posljednjih 15-ak godina živi povučeno, rijetko kad se pojavi pred kamerom, jedino pomalo piše i njegova autobiografska knjiga Snagator u Hollywoodu je prošla odlično kod čitalačke publike, a također je lud za psima, pa je i u oblasti uzgajanja pasa dobio neka priznanja.
Jedan pas mu se zvao Cleo, kao i mnogim poštenim ljudima, to je eto isto zanimljiv moment. Jedino ostaje žal što nikad nije izbijao zube u tandemu sa Slavkom Labovićem, budući da su obojica usko povezana s Copenhagenom i filmske persone su im skoro pa identične, ali ne može se baš sve stići za ovaj jedan život. Dosta je i bez toga uradio - Sven-Ole Thorsen.