Htio sam napisati veliki report na sve izvođače, ali to nema nikakvog smisla. Ne kažem da neću, samo kažem da nema smisla.
Odmah da kažem da ću zanemariti plasmane jer je to tema za drugi članak. Puno tu ima sramote i pogodovanja, ali bar smo to očekivali. Idemo se baviti onim što nismo očekivali.
Što se dogodilo sa zvukom?
Ova polufinalna večer izgleda kao produkcijska zavjera u kojoj su smislili genijalnu taktiku ne bi li zakinuli favorite i stavili najsterilnije od najsterilnijih u poziciju prednosti.
Znate već da ja nemam apsolutno nikakva očekivanja od Dnore i da samo gledam hoće li biti još gore nego prošle godine te što će ove godine izvesti ne bi li nekako otvorili prostor za stvaranje prednosti željenim izvođačima - da ne iskoristim izraz “sabotaža favorita publike”. Ništa me ne može impresionirati jer znam kako organizacija ovog smeća funkcionira i znam koji su njeni ciljevi.
Ali to što je HRT produkcija (ili neka vanjska koju smo platili za njih) večeras napravila od zvuka je ravno prevari, ne samo publike koja mora ovo gledati i pokušati još i slušati, nego i natjecatelja. Toliko su ih osramotili prezentacijom da će izostanak negativnih reakcija samo zacementirati činjenicu da se na našoj estradi ništa ne smije reći jer te jedna kriva riječ dijeli od posljednjeg pozdrava tantijemama i solidno plaćenim beznačajnim nastupićima.
Jasno je kao dan da su večeras najviše profitirale ziheraške pjesme koje su vokalno dobrano unutar komfor zone pjevača. Tko god je imao ikakve vokalne ambicije i zahtjevne dionice, potpuno se osramotio i izgledao kao bespomoćno trogodišnje dijete koje pokušava pjevati onaj Let it go refren iz Frozena. Svi visoki tonovi zvučali su grozno, suho, početnički, kao nekakve Majuška karaoke.
Potpuni raspad
Svi natjecatelji koji su vokalno potegnuli potpuno su se raspali. Uzevši to u obzir, drago mi je da Baby Lasagna nema zahtjevne vokalne dionice (iako sigurno neće pomoći to što nije iskusan pjevač), a od ostalih potencijala otvoreno strahujem za pjevače poput Natalie Balmix i Marcele. U kontekstu večerašnjeg sramoćenja, sutra bi na generalnoj probi trebale kidati glave produkciji ako im sve ne bude savršeno. U suprotnom ih čekaju zajamčeni teški flopovi koji će ostati zabilježeni zauvijek.
Znam da nije u pitanju teorija zavjere i jasno mi je da je užasan zvuk jednostavno plod kolektivnog prosjeka naših izvođača i kolektivne nesposobnosti HRT-a i njihovih plaćenika da išta naprave kako treba… Ali stanite malo i zamislite koliko ovo pomaže miljenicima HRT-a - Ivanu Dečaku i Vatri.
Ne dajte se iznenaditi, ni sutra ni prekosutra. Baby Lasagna će pobijediti ako ne dođe s izraelskom zastavom na binu (ili nekim pozitivnim transparentom kao nekad El Bahattee), ali nemojte zaboraviti koliko je grozno što iti u jednom trenutku dovodite to u pitanje.
Srećom, senzacija je ove godine prevelika i HRT je ove godine pod velikim povećalom. Nije presudno, ali pomaže.
Hoće li nam to pomoći u tome što smo dva sata prime time programa koji svi plaćamo, i to na najvećem glazbenom događaju u Hrvatskoj za širu javnost, trpjeli amaterski zvuk koji je bio distrakcija od bilo kakve zabave čak i za najzagriženije obožavatelje?
Neće, ali to nas odavno ne brine jer svi dobro znamo da ljubiteljima showbiza ovdje odavno nema pomoći.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.