SRPANJ 1969: Kakvog muža želite? Odakle su najbolji momci? Što mislite o Dalmatincima? Jesu li Crnogorci najbolji muževi? Šta tražite od budućeg izabranika? Volite li više da vam muž bude Slovenac ili Makedonac? Kako zamišljate idealnog supruga? Na ta pitanja odgovaraju djevojke iz različitih krajeva naše zemlje. Anketa je pokazala kako izgledaju likovi idealnih Jugoslavena u ulozi muževa...
Volim Banaćane
Vera Milakov (18), učenica iz Bečeja: Banaćanke su temperamentne djevojke, marljive i vesele. Zato nam, što se tiče zabave, najviše odgovaraju Dalmatinci. Oni su naša slabost. Većinom su stasiti, lijepo građeni, a uz to znaju pričati, pjevati i zainteresirati djevojku. Ali kao muževi nisu baš na dobru glasu. Prevrtljivi su, pomalo patrijarhalni, nemirni. .. Svugdje se vole više zadržavati nego u vlastitoj kući. Zato za životne suputnike najčešće odabiremo Banaćane. Priče da su lijeni i tromi neistinite su. U većini su to pažljivi supruzi i dobri očevi. Uostalom, u svakom žitu ima kukolja. Zato nije važno odakle je, nego tko je i kakav je.
Brak nikad nije šala
Bogdana Stijaković (20), radnica iz Banje Luke: Muškarac za koga se želim udati ne mora biti ni iz ovoga ni iz onog kraja. Glavno je da ga volim i da je spreman preuzeti svu odgovornost koja iz braka proizlazi. Djevojke u šesnaestoj ili sedamnaestoj godini maštaju, lako mijenjaju mišljenje, a tek poslije dvadesete postaju ozbiljnije i opreznije. Tada im obično nije važno momkovo mjesto rođenja, već nešto sasvim drugo. Kad je u pitanju brak, nezahvalno je bilo što planirati. Vrlo često se događa da želiš jedno, a ispadne deseto. Meni su, eto, Bosanci najbliži i vrlo dragi, ali tko zna koga ću odabrati i odakle će potjecati?
Ličanin ili Kordunaš
Jelena Šimrak (22), službenica iz Zagreba: Kad izabiremo supruga mi Zagrepčanke imamo prilično strog kriterij. Gotovo svaka djevojka s osrednjom kulturom priželjkuje muža sa sljedećih pet osnovnih osobina: da je inteligentan, pažljiv, nježan, dostojanstven i, naravno, da ima osiguranu egzistenciju. Ali jedno su želje, a drugo je stvarnost. Ponekad se zbog jedne vrline, pa čak i vanjskog izgleda, zažmiri na jedno oko. Ja sam dugo vremena provela u domovima i, ako bi svoga bračnog partnera morala birati po tome iz kojeg je kraja, onda bih se najprije odlučila za mladića iz Like ili Korduna. U ljude iz tih krajeva imam beskrajno povjerenje. A to je važno.
Slovenci su mi privlačni
Mira Radenković (18), učenica iz Apatina: Kao momci Bačvani su vrlo nasrtljivi i uporni. Kad mu djevojka zapne za oko, taj se lako ne predaje. Inače su društveni i prijatni. Bačvanke koje žive na selu rado se "lijepe" za hektare i ne polažu mnogo na fizički izgled muškarca. One u gradovima sasvim su drukčije. Zanimljivo je da se našim djevojkama najviše sviđaju Slovenci. Na glasu su kao supruzi koji najbolje surađuju sa ženama. Ja ipak smatram da je pogrešno donositi općenite zaključke o muškarcima. Kad srce zaigra, a san neće na oči, onda je svejedno odakle je momak, kako se zove, je li bogat ili siromah. Sve drugo je samo računica ...
Kranjci bez konkurencije
Ida Krsnik (19), službenica iz Ptuja: Tri su osnovne osobine koje tražim kod momka, odnosno budućeg supruga: dobrotu, vjernost i pažnju. Novac i diploma za mene su sporedne stvari. Takve su i ostale djevojke iz Ptuja i okolice. Među nama su, kao momci, najpopularniji Mariborčani, a kao muževi Kranjci. Prvi su komunikativniji, vedriji, privlačniji i bolji ljubavnici, ali vole letjeti iz gnijezda u gnijezdo. Kranjci su drukčiji, kod njih nema toliko lažnog zanosa i obećanja. Odani su jednoj, naravno, govorim općenito. Ipak, Ptujanke se najčešće udaju za svoje sugrađane, iako se rado zabavljaju i s drugima. A zašto ne, molim vas lijepo!?
Dalmatinci su oni pravi
Zorka Kamer (19), učenica iz Dalmacije (nastanjena u Somboru): Objasnite mi, zašto djevojke, bez obzira odakle su, kad govore o mladićima gotovo redovito spominju Dalmatince? Istina, neke ih hvale, a neke kritiziraju, ali uvijek im se nekako jezik za njih zaplete. Nemojte misliti da tako govorim zato što sam Dalmatinka. Ne, već prilično dugo živim u Vojvodini i znam da mnoge Vojvođanke žele živjeti na moru, udati se za primorca, naročito za Dalmatinca. Oni koji su ovdje nastanjeni vrlo su popularni, i kao momci i kao muževi. Izvode djevojke i žene na ples, na priredbe, u kino, svuda. Drugi to manje rade. Više vam ne bih znala reći.
Žene uvijek žele ljubav
Nada Škekić (19), učenica iz Bijelog Polja: Po tradiciji Crnogorke se najčešće udaju za Crnogorce. Da budem iskrena, to i nije loše jer se međusobno najbolje slažu i razumiju. Crnogorcu je porodica svetinja, a ženama to odgovara. Kao muževi nisu osobito nježni jer manje polažu na formu a više na sadržaj. Kad vole, vole svim srcem. Vrijedni su na radnom mjestu, ali ne i u kući, to im je, možda, najveća mana. Premlada sam i nedovoljno iskusna da bih mogla govoriti o muškarcima iz drugih krajeva zemlje. Ipak, ni Crnogorke nisu više zatvorene i suzdržljive u pogledu zabavljanja s momcima drugih narodnosti. Ja sam za ljubav bez granica.
Najsimpatičniji su Karlovčani
Matilda Nekić (17), učenica iz M. Lošinja: Zahvaljujući turizmu Primorke mogu upoznati mladiće iz različitih krajeva zemlje i svijeta. Ali za sada tu šansu malo koristimo. Strance gledamo, a s domaćim momcima se družimo i zabavljamo. Oni nam po shvaćanjima i mentalitetu i kao muževi najbolje odgovaraju. Od domaćih "stranaca" koji ljetuju u Lošinju najsimpatičniji su Karlovčani. Zagrepčani se prave važni, Slovenci su zatvoreni, a Beograđani zgodni, jednostavni, ali isuviše slobodni u ponašanju. Ostale nisam imala priliku upoznati. Ja osobno volim more i ne želim ga napustiti ni poslije udaje. Ali, tko zna što nosi vrijeme ...
Beograđani su pravi muškarci
Dušanka Ćurić (18), učenica iz Hercegovine (nastanjena u Vojvodini): Sviđaju mi se Beograđani, temperamentni su i ustrajni u svojoj želji. Odijevaju se i ponašaju suvremeno, svestrano su obrazovani pa se s njima može o svačemu razgovarati. Hercegovci su visoki, vitki, moderni tipovi muškaraca, ali u braku ispoljavaju zastarjela shvaćanja. Zato i dosta biraju dok nađu ženu. One "lake" neće ni po koju cijenu. Dalmatinci, simpatični momci, ali sve što imaju reći kažu za petnaestak minuta. Brzo se zagriju, a još brže ohlade. Kao i ostale, i Hercegovke više "ciljaju" na automobil nego na traktor, više na diplomu nego na imanje mladoženje. Eto, toliko!
(Start, 1969.)