SJEĆATE li se serije Odmori se, zaslužio si? Bila je to humoristična igrana serija u kojoj su Ivo Gregurević i Vera Zima igrali bračni par s troje djece, koji se susreće s brojnim izazovima hrvatske realnosti. Plaće su male, djeca su velika, ali nikako da se odsele od oca mrguda i brižne majke koja hrani i njih i svaki njihov neuspjeh. Svaka intriga se "skuha" na šanku kod Bertija, a vječni izvor frustracija su uspješni susjedi Bajsovi, kojima "cveta cveće u mesarsko preduzeće".
Njeni scenaristi Snježana i Goran Tribuson vratili su se na HRT s 14 epizoda humoristične serije Oblak u službi zakona, koja opet donosi obiteljsku priču, ali ovog puta s daškom kriminalistike. Tko se sjeća Kosmičkih (a teško da se ne sjeća, jer su bili bjesomučno reprizirani i gledani kao Dnevnik), bolje da se ne sjeća. Postavka stvari u novoj seriji uvelike podsjeća na blijedu kopiju gubitničkog humora viđenog u Odmori se, zaslužio si.
Neodoljivi šarm zagrebačke Peščenice
Nekadašnji Berti (Ozren Čubrilo) opet stoji za šankom neuglednog kafića, a Ksenija Marinković ponovo je entuzijastična susjeda i mesarica. Svo troje djece Marka i Ruže su ponovo u primetimeu javne televizije. Glumci Igor Mešin, Goran Navojec i Dora Fišter opet su s nama u istoj scenografiji, igrajući plošne likove.
Oblak nije meteorološka pojava, već prezime policijskog narednika Nikole (Ozren Grabarić). On u svakoj epizodi rješava neki slučaj, zbog kojeg Sherlock Holmes ne bi morao pošmrkati tonu kokaina (provala u kiosk, pljačkanje trudnica po ginekološkim ordinacijama ili crni ruksak u kojem zvoni šahovski sat poput bombe islamskih terorista).
Njegov partner u policijskoj postaji Peščenica je neradnik Požgaj (Igor Mešin), a šef Božo (Željko Koenigsknecht) razlog je Oblakovog nenapredovanja u policijskoj hijerarhiji.
Službeni sinopsis kaže da Nikola pripada izumrloj vrsti poštenjačina, što je zapravo eufemizam za ograničenog pandura koji zaboravlja rođendane i ne primjećuje 50 upaljenih svjećica na torti i suprugu Jagodu (Dijana VIidušin), kućanicu koja zavodljivo sjedi na stolu s izbačenim grudnjakom iz bluze ne bi li neki trenutak probuđene strasti prekinuo dosadnu bračnu rutinu.
Njihova dva sina ne skidaju se s telefona. Stariji sin nikako da završi školu, dok je mlađi verbalni zlostavljač, genijalac koji je završio dva razreda u jednoj školskoj godini i koji pamti do 26 decimala.
Mama je nezaposlena, ponekad odradi nešto "u fušu", a sreću pokušava dostići tako što sluša savjete svoje susjede. Košulje su karirane, potkošulje bijele, prsa dlakava, a brkovi šoferski. Kupovina privremeno liječi frustracije, ideali se skupo naplaćuju, a tata premalo spava i odmor mu treba i mir…
I sve pet, shvaćamo da nam u hrvatskoj besperspektivnoj stvarnosti preostaje samo da se smijemo i posljednje utočište tražimo u obitelji, koliko god ona disfunkcionalna bila. Međutim, naša stvarnost postala je najvidljivija u programima i sitcomima posrnulih televizija, pa se taj smijeh pretvara u grč na licu.
Vrtimo se u istoj scenografiji domova na periferiji, u kojima se mentalna arhitektura ne mijenja desetljećima, dok se televizijski i filmski autori (uz rijetke izuzetke) uglavnom vrte u začaranom krugu navlačenja lošeg imidža na domaću kinematografiju.
Sve je isto, samo njega nema
Oblak u službi zakona uspio nas je podsjetiti samo na to koliko smo izgubili preranim odlaskom glumaca Ive Gregurevića i Vere Zime. Igrana serija je dobra onoliko koliko je dobro "napisan" njen glavni lik. Marko Kosmički bio je brutalno iskren uposlenik katastra koji je stvari nazivao pravim imenom pa je sva Only Fools and Horses gužva oko njega imala smisla.
Ne samo da je nova serija probudila nostalgiju za pokojnim Ivom Gregurevićem već i za posttranzicijskim vremenima sjedenja pred vratima EU, nade u bolju budućnost i ubrzanog tehnološkog napretka koji je obećavao da će sve postajati sve bolje.
Oblaku u službi zakona želimo da pronađe svoj put do gledatelja, od kojih će neki sasvim sigurno biti zadovoljeni stereotipnim situacijama, koje su zapravo proigrani vicevi (o murjacima). Sigurno je i to da serija neće "vedriti i oblačiti" televizijskim prostorom u izazovnim vremenima i alternativom koju imamo u vidu streaming servisa.
Za njih plaćamo pretplatu u manjem iznosu nego što plaćamo one koji bi nas po zakonu trebali informirati, obrazovati i zabavljati. Može bolje, svjedoči bogata arhiva javnog RTV servisa. Ovako, imamo loše plaćenog policajca koji se bori protiv sitnih oportunista, jer se velikim kriminalom nitko ne bavi.