Beogradski bend Lexington iznimno je popularan u Hrvatskoj, a sada je gotovo rasprodao Arenu u Zagrebu. Slove za omiljeni bend Hrvatica, ali na njihovim koncertima, kažu, ima i muškaraca i žena svih generacija. Razgovarali smo s frontmenom Bojanom Vaskovićem o hrvatskoj i srpskoj publici, usklađivanju glazbe s obiteljskim životom i tome što fanovi mogu očekivati od koncerta u Areni.
Da, definitivno najveći koncert u Hrvatskoj. Izuzetno se radujemo, jedva čekamo da se održi. Postoji žalost jer se to trebalo dogoditi prije deset godina, ali nismo mogli ispratiti baš sve to, nije to ni naš dio posla.
Ja kažem da se sve događa u pravo vrijeme i izuzetno sam sretan jer vidim da se razvio velik interes. Posebno mi je drago što postoji mogućnost otvaranja još jednog dana u Areni jer je ostalo jako malo karata.
Nisam razmišljao o tome. Stvari se događaju tako kako se događaju i tako su suđene. Ne opterećujem se brojkama i ciframa, to je puno manje važno od suštine - a ona je da se doživi nešto lijepo na tim koncertima i da se osjete iskrene emocije između nas i publike.
To mi je uvijek najdraže. Da se zapjeva, zaplače, zapleše... Da ljudi, kad idu kući, odu s osmijehom. To nam je najveća satisfakcija i pobjeda. A to je li bio jedan koncert ili sedam njih, potpuno je nevažno.
Bili smo gosti kod Aleksandre Prijović, s kojom imamo divan duet, a i kod Lepe Brene, s kojom smo dugogodišnji prijatelji. Obje su postigle fenomenalan uspjeh - za Brenu mi je to bilo i logično poslije toliko godina sjajne karijere, a Aleksandra Prijović je trenutno najveće osvježenje na muzičkoj sceni. Sve čestitke.
Nema neke razlike. Narod na prostorima Balkana je gotovo isti, u najmanju ruku vrlo sličan. Osjećam iskrenost kod publike i mislim da općenito imamo iskrenu, pravu publiku. Svi to vole reći za svoju publiku, ali kad to kažem, stvarno to i mislim.
Gradite karijeru na onome na čemu je želite graditi. Mi smo je gradili na pjesmama i to nam je bila želja od početka, sve ide prirodno. Volimo da je muzika u prvom planu - ponekad je neophodno malo pričati o privatnom životu, ali postoje granice.
Ono što se naziva cajkama je potpuno druga vrsta muzike. Mi imamo dodira s narodnom glazbom i prisutni su ti instrumenti. Ja sam rođeni Sarajlija i to je vjerojatno nota koju ljudi prepoznaju. Odrastao sam na muzici osamdesetih, tada je postojao neki red. Živim taj život.
To su trendovi koji postoje već 10-15 godina i to uglavnom sluša mlađa publika. Ima mjesta za sve - nisam veliki ljubitelj, ali mislim da i u tome ima nešto dobro. Uvijek mi paraju uši vulgarnosti koje mogu utjecati na djecu, to mi smeta. Sve ostalo podržavam.
Naše suradnje su se uglavnom događale spontano, ponudi nam se pjesma, spoje se glasovi i to je to. Imamo nekoliko divnih dueta, među njima i onaj s Aleksandrom Prijović, koji mi je trenutno možda i najdraži jer pjesma ima emotivnu notu i publika ju je divno prihvatila.
Uvijek razmišljamo o tome koga zvati, tako da će to biti slučaj i ovaj put. Budući da su koncerti uvijek subotom, kad dosta kolega radi, to je mali problem, ali siguran sam da će netko biti tu. Jako volim Karana, Grašu, Gibonnija... Tako da bi mi bilo jako drago napraviti gostovanje za uspomenu.
Nikad nisam razmišljao na taj način, muzika nije boksački meč. Ima prostora za svakoga, a mi ne određujemo hoćemo li biti popularni ili ne. Publika bira - vi im ponudite, a oni odlučuju. Balkan je vrlo talentiran kad se radi o umjetnosti, a nema granica kad je muzika u pitanju. Ta magija koja se dogodi kad se uključi ozvučenje i krene se pjevati... To briše svu taštinu i razlike, ljudi se zagrle, vole i pjevaju zajedno.
Razmišljamo samo o bliskoj budućnosti i uživamo u trenutku. Dok god je energija ovakva i dok je raspoloženje dobro, sve će biti kao što je bilo i do sada jer nema razloga da bude drugačije. Kod drugih je valjda došlo do zasićenja, ali mi iz godine u godinu samo rastemo po popularnosti i logično je da nastavimo tom linijom.
Istina je da je ženska populacija većinski dio, ali ima puno muškaraca jer dođu sa ženama. Mnogi su se i upoznali na našim koncertima, dobivamo i poruke da su se neki zaprosili tako. Mi im izlazimo u susret kad god možemo. Ima različitih generacija i muškaraca i žena, to me najviše raduje.
Obitelj mi je najveća podrška, često su sa mnom i na putu. Bit će sa mnom i na koncertima u Zagrebu i Sarajevu. Njihova podrška mi puno znači, ne volim dugo biti odvojen od djece. Moja supruga razumije popularnost, godinama smo zajedno i odrasli smo ljudi. Ona mi je definitivno najveća podrška i važno mi je njeno mišljenje. Često mi kaže: "Šuti, dok te žene vole, znači da si popularan!"
Željeli bismo da naša turneja zaživi u svim gradovima u regiji. Imamo već dosta zakazanih datuma koje ćemo objavljivati nakon Arene, obilazit ćemo i veće i manje centre u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori. Volimo nastupati i u klubovima, u njima je intimnija atmosfera.
Oni koji su nas slušali znaju točno što mogu očekivati. To je nezaboravan provod, izabrali smo najbolje od naših 20 godina i bit će puno emocija, predivne energije, pjevanja, plesa, plakanja. Na njima je samo da dođu, a provod će biti garantiran. Dat ćemo sve od sebe da bude spektakularno.